- Nakladnici: Pergamena, Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku
- Autorica: Suzana Marjanić
- Godina izdanja: 2022.
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 420
- Cijena: €33,20 / 250,00 kn
- NARUČI
“Maksimum sreće jedne osobe ovisi o maksimumu sreće svih”.
Stih brazilskoga pjesnika i anarhističkoga aktivista Joséa Oiticice, 122. fragment dnevnika Život teatra Juliana Becka
(…) Iz zoo-uvoda
Knjiga Cetera animantia: od etnozoologije do zooetike obuhvaća izbor studija koje sam pisala na interpretativnom susretištu etnozoologije – gdje se etnozologija određuje kao sestrinska disciplina etnobotanike i etnoekologije i poddisciplina etnobiologije – antropologije životinja i zooetike (kritičke animalistike) od 1996. godine kada sam upoznala Nikolu Viskovića, koji je tada kao profesor prava na Pravnom fakultetu objavio prvu zooetičku knjigu našega kulturokruga – Životinja i čovjek: prilog kulturnoj zoologiji (1996). Nadalje, kao otisak, pored njegove iznimne uloge, navodim i znanstveni projekt Kulturna animalistika koji sam zajedno s kolegicom Antonijom Zaradijom Kiš pokrenula u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu 2008. godine. Sve tekstove prožima zooetička niša koju sam s jedne strane primala od brojnih aktivista/ica za prava životinja / ne-ljudi (prije svega tu mislim na našu prvu udrugu za prava životinja – Prijatelji životinja osnovanu 2001.) kao i iz poticajnih bioetičkih istraživanja kolege Hrvoja Jurića i ekofeminističkoga kolegija Karmen Ratković u Centru za ženske studije u Zagrebu. Naime, u početku je Karmen Ratković, točnije – 1995. godine u okviru eksperimentalnoga programa, kolegij Ekofeminizam i dubinska ekologija vodila zajedno s Vesnom Teršelič. I naslov knjige Cetera animantia: od etnozoologije do zooetike usmjeren je zapažanjem Hrvoja Jurića kako je u Bibliji tako i u drugim religioznim i filozofijskim tekstovima judeo-kršćanske tradicije problematiku životinja / ne-ljudi najpouzdanije pratiti upravo preko pitanja o “životinjskoj duši” kao i dijagnozom Nikole Viskovića prema kojoj je našim etičarima i filozofima (sve do proboja zooetičkih načela u bioetičku nišu koju otvara tek Hrvoje Jurić koji Singerovu bioetiku određuje upitom stoji li njegova kategorija mišljenja uopće u ikakvoj tradiciji) uglavnom “ispod časti govoriti o prirodi i o životinjama kao etičkim vrednotama, odnosno subjektima”, s obzirom na to da je kod nas etika “zapela” na kantovsko-hegelijanskom viđenju da životinje ne posjeduju svijest ni duh, pa ih samim time, navodno, ne treba ni uzimati u etička razmatranja. Pritom naslovni sklop “od… do” ne upućuje na razvojnu valorizaciju istraživanja već da u klasična kulturnoanimalistička (engl. animal studies) promišljanja o životinjama valja uključiti i zooetički modus, i to kritičke animalistike (engl. critical animal studies). Tako je, prema mišljenju Stevena Besta, jednoga od utemeljitelja kritičke animalistike, a o čemu pišem u prvoj cjeline knjige, akademsko bavljenje životinjama kakvo promoviraju animalistički studiji apstraktno i teorijsko s odsustvom niše prava životinja.
