Željko Kaluđerović: Bioetički kaleidoskop

  • Autor: Željko Kaluđerović
  • Godina izdanja: 2021.
  • Uvez: tvrdi
  • Broj stranica: 206
  • Cijena: 100,00 kn
  • NARUČI 

Grčki korijeni antropocentrizma
Zapadna civilizacija, čija je vizura kozmosa i dalje prevalentno antropocentrička, ishodišnu točku vlastitih stajališta uglavnom pronalazi u judeo-kršćanskoj tradiciji i u stavovima drevnih grčkih filozofa. Nagovještaji logocentričkih i homocentričkih pogleda na svijet kao fundamenata moderne građanske epohe, i pored strukturalnih prepreka u njihovim koncepcijama, mogu se pronaći već u djelima prvih grčkih mislitelja, odnosno sačuvanim fragmentima, u ovom kontekstu, interesantnih predsokratovaca.
Pitagorejac Filolaj, u knjizi O prirodi, tvrdi da postoje četiri načela razumne životinje: mozak, srce , pupak i spolni organ. Filolaj razdvaja središta mišljenja i opažanja:

»Glava (mozak) je počelo razuma, srce počelo duše i osjećanja (opažanja).«

Filolaj izvodi zaključak da mozak pokazuje načelo čovjeka, srce načelo životinje, pupak načelo biljke, a spolni organ načelo svih njih zajedno jer sve cvjeta i klija iz sjemena.
»I da se čovjekova duša dijeli na tri dijela, na razum, um i volju. Da razum i volja zacijelo postoje i u drugima živim bićima, ali um (da postoji) samo u čovjeku.«
U bilješkama Aleksandra Polihistora stoji da je on pronašao i podatak koji u izvjesnoj mjeri oponira generalnom prigovoru Aristotela, upućenom predsokratovcima, da oni ne razlučuju um i razboritost, tj. mišljenje, od opažanja i drugih aspekata duše:
Ono što je iz ovog fragmenta prema anonimnim pitagorejcima, genus proximum 
‘razumu’, ‘umu’ i ‘volji’. Sjedište duše prostire se od srca do mozga. Onaj »dio« duše koji se nalazi u srcu jest »volja«, dok su um i razum »dijelovi« koji se nalaze u mozgu. Posebnost statusa čovjeka manifestira se i konstatacijom da su razumni i »voljni« »dio« duše smrtni i propadljivi, dok je umni »dio« duše besmrtan i nepropadljiv.
Parmenidov »put istine« u poemi O prirodi, zatim, predstavlja svojevrsno istraživanje o pravoj prirodi zbiljnosti i odnosu te zbiljnosti prema osjetilnim pojavama. Osnovni cilj eleatizma, očuvanje bića, mogao se postići samo totalnim određenjem cjeline kao nepokretne, pune, nedjeljive, vječne… l (koliko osjetila govore suprotno od onoga što se dobiva logosom, moglo bi se hegelovski reći, utoliko gore po osjetila. Elejska ontologija, prije svega, daje istinit model postojećeg, ona izlaže strukturu zbiljnosti koja je uvijek ista i koja se ne može opaziti osjetilima. Umstvena je zbiljnost istinita bez obzira na činjenicu da može biti vidu nedostupna toliko da njeno izricanje može izazvati konfuziju kod mnijenja. Elejci su pokazali da istina ne mora biti na strani onoga što se osjetilno pojavljuje, odnosno onoga što je najjednostavnije predstavili osjetilima. Postojanost i evidentnost istine, štoviše, stoji u kontradikciji s nepostojanošću i nepouzdanošću osjetilne spoznaje, pa se ona primarno situira u sferu mišljenja. (…)

Iz Uvoda