• Autor: Ivan Broz
• Godina izdanja: 2000.
• Uvez: meki
• Dimenzije: 18 x 12 cm
• Broj stranica: 122
• Cijena: €8,00 / 60,00 kn
• NARUČI •
Filologijske sitnice:
Baveći se oko hrvatske filologije, desi mi se često zgoda, da pribilježim i koješta sitno, šta mislim, da bi bilo vrijedno da se znade. Ove svoje sitne bilješke, dozvolite g. urednice, da objelodanim u Vašem vrijednom listu, u kojem su, kake su naše književne prilike, još ponajbolje pristale.
I naš »Vienac« prikupio je ovakih sitnih bilježaka u nizu članaka, što ih je napisao a i sad ih još piše g. T. M. pod naslovom »Filologičko iverje«.
Vi mi ne ćete g. urednice zamjeriti, ako se, prije nego što ću da iznesem svoje sitnice, malko obazrem i na Iverje, u kojem bi trebalo, po mom mišljenju, koješta ispraviti i u metodu i u resultatima.
I.
»Gotovo svi naši pisci pogrješno dekliniraju ime najvećega rimskoga boga; govori se na ime i piše: Jupitra, Jupitru itd. mjesto: Jupitera, Jupiteru.« Tako g. T. M. u »Viencu« od g. 1884. str. 223.* (* Misli se na Tomu Maretića. (Nap. M. S.)) Da vidimo razloge, što ih navodi g. T. M. u potvrdu svojega mišljenja.
»Prema nominativu Jupiter ne može nikako biti genitiv: Jupitra.«
O tom ne može biti razložite sumnje, ali ko piše i govori Jupitra pisaće valj ada i govoriti i Jupitar. A valja li pisati i govoriti Jupitar?
Ne valja, misli g. T. M. Za što? »Ja pitam, po kojem pravilu prelazi rimski e samo u toj riječi u a? Zar mijenjamo e u Hermes, Filopemen, panter itd.?« To mu je prvi i naj jači argumenat. Da vidimo koliko vrijedi.
Kako razbiramo iz pitanja g. T. M., on ne bi zabavljao oblika Jupitar, kad bi bilo riječi, u kojima »prelazi rimski e u a.« Ne znamo šta bi rekao g. T. M. da izvr-nemo onu njegovu »zar mijenjamo e u Hermes, Filopemen, panter?« pa da ga zapitamo: Zar ne mijenjamo e u Niger – Nigar, djel. 13, 1. Sosipater – Sosipatar, rim. 16, 21. Sve kušajući dobro držite, l sol. 5, 20. itd.? To su drugi računi, reći će može biti g. T. M. Dopuštamo, ali ako ne vrijede i više a to vrijede svakako koliko i njegovi, jer ako nije n. pr. Niger i bliže riječi Jupiter a to joj je svakako blizu koliko i Hermes. Prema tomu ako je prosto g. T. M. izvoditi iz riječi Hermes, da ne valja pisati Jupitar, prosto je i onima, koji ne će da pišu Jupiter, izvoditi iz riječi Niger-Nigar daje dobro pisati kako pišu Jupitar. Megju tim oni, koji pišu Jupitar, mogli bi navesti u potvrdu svojega pisanja riječ, što je svojini završetkom – o tom ne može da bude sumnje -riječi Jupitar blizu da bliže ne može biti, a jamačno kud i kamo bliže nego što je panter, da i ne spominjemo Hermes, Filopemen: to je riječ frater-fratar.
Drugi mu razlog podaju ruski pisci i pjesnici i naš Vuk.
Progjimo se Rusa, jer što je njima dobro ne mora da bude za to i nama dobro.
Da, a Vuk, koji piše Jupiterom – Jupitera djel. 14, 12, 13 ? G. bi T. M. najbolje učinio, da je braneći oblik Jupiter naveo samo Vuka.
Moramo priznati a i radi smo priznati, da nije svaki put lako, a na ime onako a priori odsjeći kako da pišemo ovu ili onu riječ latinsku ili grčku. Ko bi rekao, da je pored (KctcroiTepo«;) – kositer sa svim valjano (T]youuLvo<;) -iguman, kad ne bi oblika iguman potvrdio najveći uglednik – narod?
Oblika Jupiter – Jupitera ne potvrgjuje, istina, najveći uglednik – narod, ali ga potvrgjuje veliki uglednik – Vuk. Da vidimo koliko vrijedi u pitanju, što se oko njega bavimo, ugled Vukov.
Ponajprije ćemo reći, da bi jedva više vrijedilo nego što vrijedi puka doskočica, kad bismo ustvrdili: što Vuk piše Jupiter – Jupitera dokazuje samo da ne valja pisati Jupiter – Jupitra.
A dokazuje li Vukov ugled, da treba pisati samo Jupiter? -Što Vuk piše n. pr. Damask djel. 9, 2. ne dokazuje, da valja pisati samo Damasak, koje će biti još i bolje nego što je Damask. I sam g. T. M. priznaće nam, da se može pisati i Damask. I tako pored oblika, što ih imadu grčke i latinske riječi u Vukovu prijevodu Novoga Zavjeta može biti oblika, koji će biti dobri kao i Vukovi što su, a može biti još i bolji od Vukovih.
A je li mogao Vuk pogriješiti? Mogao je i pogriješiti napisavši Jupiter, kao što je može biti pogriješio na-pisavši: Pozdravite Olimpana, rim. 16, 15. gdje je nominativ Olimpan načinjen prema grčkomu akusativu (0A.UJI71TOLV.)
G. je T. M. pokušao, da svojim argumentima razuzla a Vukovim svjedočanstvom da rasiječe čvor. Rasjeći je čvor svakako lakši posao: je li g. T. M. rasjekao čvor, neka sude, koji umiju suditi, razuzlao ga nije.
To su nekolike sumnje, što su nam se nametnule čitajući razlaganje g. T. M., a dakako, može biti da se i krivo sumnjamo.
Ivan Broz
“Hrvatski učitelj”, X (1886), 17, 168-169
