• Autor: Miro Kačić
• Godina izdanja: 2018.
• Uvez: tvrdi
• Dimenzije: 22.5 x 16.5 cm
• Broj stranica: 342
• Cijena: €26,50 / 200,00 kn
• NARUČI •
Ako se izuzme tradicionalna eksplicitna tvrdnja da su gramatika i matematika temeljne sastavnice kvalitetne naobrazbe, i da su to dva temeljca svakoga solidnog školskog sustava, sve do sredine 20. stoljeća gramatika, odnosno proučavanje ljudskog jezika i njegova ustroja nisu imali znatnijeg doticaja s matematikom i njezinim metodama. Pritom naziv gramatika nije bio samo sinonim za jezikoslovlje i filologiju nego i za humanističke i društvene discipline općenito, dok bi matematika pokrivala, osim matematike same, prirodne i tehničke discipline. Tako se u jezikoslovlju do sredine 20. stoljeća i statistika svodila više na približne subjektivne statističke procjene nego na sustavna i metodološki dosljedno osmišljena proučavanja. Od međuratnoga razdoblja (od 1930-ih) pojedine su strukturalističke i srodne škole u svoju metodologiju unosile određene elemente matematičkoga pristupa, ali su matematičke metode ostajale podalje od jezičnih proučavanja. Tako se primjerice i gramatička kategorija broja (koja kao kategorija ionako ne dolazi u svim prirodnim jezicima) samo usputno povezivala s matematičkim odnosima.
Nakon nagloga razvitka telekomunikacijskih i drugih komunikacijskih sustava, među ostalim zahvaljujući i rezultatima proučavanja šifriranja i dešifriranja poruka u obavještajnim službama tijekom Drugoga svjetskog rata, od 1950-ih se počinju sustavno razvijati matematička lingvistika i njoj srodne discipline (primjerice obavijesna teorija ili teorija informacija i sl.). Od sredine prošloga stoljeća razvitku matematičke lingvistike i njoj srodnih metoda znatno je pridonio i vrlo dinamičan razvitak računalnih tehnologija i sve šira primjena računala i računalnoga programiranja u najrazličitijim područjima, pa tako i u lingvistici. Jedna od ključnih figura u tom razvitku bio je američki matematičar i telekomunikacijski inženjer, koji se bavio također kriptografijom i šifriranjem govora, C. E. Shannon, koji je već 1937. najavio elemente cjelovite analize jezika s pomoću matematičkih metoda, a godine 1948. u radu The Mathematical Theory of Communication sustavno izložio načela od kojih će polaziti matematička proučavanja jezika od 1950-ih dalje.
Matematička lingvistika služi se metodom apstraktno-semiotičkoga modeliranja pojava prirodnoga (prirodnih) jezika i procesa njihova istraživanja. Kao matematička disciplina, ona proučava najopćenitija svojstva takvih modela i njihove izgradnje. To je semiotička disciplina koja specifičnim formalnim metodama proučava svojstva pojavnosti simbola (pripadnost određenoj klasi, pripadnost određenomu jeziku, mogućnost preobrazbe u drugu pojavu i sl.). Matematičke se metode u lingvistici primjenjuju na proučavanje takve građe kao što su tekstovi (korpusi tekstova) i rječnici, ali i na modeliranje i opis takvih jezičnih sustava kao što su fonološki, morfološki, sintaktički, semantički ili pak pojedinih podsustava. Tim se metodama nastoji postići visoko formaliziran opis, apstrahiran od svojstava pojedinačnih jezika, te istodobno omogućuje numeričku analizu velikih količina jezične građe. Uporaba statističkih metoda u analizi jezične građe omogućuje da se jezične pojave broje i mjere pa se empirijskom provjerljivošću svojih teorijskih konstrukata na jezičnoj građi lingvistika jedina od humanističkih znanosti metodološki približuje prirodnim znanostima. Matematičke se metode u (matematičkoj) lingvistici obično dijele na algebarske metode i statističke metode. Algebarska lingvistika bavi se objektima, odnosima među njima i pravilima njihova sklapanja. Ona uspostavlja modele koji mogu apstrahirati svojstva pojedinih jezika. U načelu se algebarska lingvistika ne razlikuje od univerzalne gramatike. Primjena algebarskih metoda dovela je do stvaranja formalnih gramatika. U suvremenoj algebri, pa i algebarskoj lingvistici, primjenu je našla i teorija skupova. U strojnom prevođenju (ili automatskom prevođenju) teksta jednoga prirodnoga jezika na drugi to se izvodi prema unaprijed sastavljenome algoritmu. To je skup simbola i općeniti postupak za sustavno rješavanje pojedinačnih zadataka iz neke određene klase matematičkih problema. To je određeni slijed formalnih operacija (analiza i sinteza) čije rješavanje omogućuje da se prijeđe od rečenice na ishodišnom jeziku prema njezinu prijevodnome ekvivalentu na ciljnom jeziku.
Kako je za ozbiljno bavljenje matematičkom lingvistikom potrebno solidno poznavanje koliko matematike i njezinih metoda (danas i računalnoga programiranja), toliko i lingvistike, nevelik je broj stručnjaka koji su se tim proučavanjima mogli posvetiti. Ipak, u minijaturnoj (u odnosu na velike i moćne zemlje) hrvatskoj znanstvenoj zajednici gotovo je od samih početaka bilo pojedinih znanstvenika koji su se uključili u ta istraživanja. Jedan od pionira na tom području bio je lingvist (slavist i anglist) Bulcsu Laszlo. koji je prije studija lingvistike temeljito prošao studij matematike i
fizike. Još kao asistent na Filozofskom fakultetu objavio je opsežnu studiju Broj u jeziku (Naše teme, 6/1959), koja obilježava početak matematičke lingvistike kao znanstvene discipline u Hrvatskoj. Kada je računalstvo kao disciplina još bilo u povojima, on je osmislio i primjenu računala u obradbi (hrvatskoga) jezika pa je tako, prema njegovim idejama i naputcima, nekoliko kolega lingvista radilo na prvim računalnim konkordancijama tekstova starih hrvatskih pisaca. Svoja znanja u matematičkoj lingvistici i računalnoj obradbi jezičnih pitanja Laszlo je usavršio tijekom nekoliko studijskih boravaka u SAD-u (gostovao je kao nastavnik na nekoliko tamošnjih prestižnih sveučilišta), a poslije je ta znanja prenosio svojim studentima lingvistike i informatike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te kolegama i studentima u Zagrebačkom lingvističkom krugu. Godine 1992. prof. dr. Bulcsu Laszlo osnovao je i vodio, pri Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskoga fakulteta, Katedru za algebarsku i računalnu lingvistiku, a od samoga mu se početka kao glavni suradnik i nastavnik u tom radu pridružio i prof. dr. Miro Kačić.
I Miro Kačić (1946-2001) išao je u svojem razvitku posebnim i osebujnim putem. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je francuski jezik i književnost i talijanski jezik, ali je s velikim zanimanjem vrlo intenzivno i sustavno proučavao i matematiku. Na seminarima iz francuske i opće lingvistike isticao se živim zanimanjem za teoretska pitanja lingvistike, a redovito je, kada se govorilo o općelingvističkim temama, nastojao svojim intervencijama osvijetliti i matematički pristup pojedinim pitanjima. U lingvističkom seminaru na trećoj godini studija pripremio je i izlaganje o pitanjima matematičkoga pristupa jezičnim pitanjima, a to je vjerojatno bio prvi istup u nastavi francuske lingvistike na našem fakultetu s polazišta matematičke lingvistike. Nije bila riječ samo o studentovu usputnom zanimanju za matematičku lingvistiku. Kao diplomski rad Kačić je, na temelju dostupne literature, pripremio opsežnu studiju L’application des modeles mathematiques a l’etude du langage (78 stranica). Nakon završetka studija u Zagrebu, od godine 1977. nekoliko je godina radio kao lektor hrvatskoga jezika u Francuskoj, a sve se to vrijeme nastavio baviti pitanjima matematičke lingvistike pa je tako u Francuskoj prijavio doktorat iz lingvistike i na Sveučilištu u Aix-en-Provenceu obranio doktorsku tezu La theorie des ensembles et l ’analyse linguistique (disertacija je u Francuskoj objavljena i kao knjiga o državnom trošku). Vrativši se u Hrvatsku, od godine 1988. predavao je na Filozofskom fakultetu u Zadru opću i francusku sintaksu te primijenjenu lingvistiku. S početkom srbijanske agresije na Hrvatsku i početkom rata za hrvatsku neovisnost, nije se iz Zagreba mogao vratiti u Zadar, koji je praktički bio pod dugotrajnom opsadom i u izolaciji, pa je od 1992. na novoosnovanoj Katedri za algebarsku i računalnu lingvistiku (pri Odsjeku za opću lingvistiku) Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predavao kao glavni suradnik profesora Laszloa na tom studiju. Iako je i dalje surađivao na toj Katedri, od 1996. radio je kao ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zajedničkim djelovanjem prof. Laszloa i prof. Kačića na zagrebačkom Filozofskom fakultetu stasalo je nekoliko mlađih lingvista (i informatičara) koji su nastavili njihov rad na matematičkoj i računalnoj lingvistici. August Kovačec (Predgovor)
