- Nakladnici: Pergamena, Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku
- Autorica: Marina Katinić Pleić
- Godina izdanja: 2023.
- Uvez: tvrdi
- Cijena: 40 € / 301,38 kn
- NARUČI
Razdoblje (post)moderne obilježeno je višestrukom krizom koja se osvještava u podužem nizu misaonih artikulacija. Iako je svijesti o krizi, povezanoj s minulim »zlatnim dobom«, univerzalan topos povijesti, koji nastupa kada se god mijenjala paradigma mišljenja (Kuhn), od šezdesetih godina 20. st. ona se intenzivno javlja kao iskustvo rapidnih promjena. Kriza pripada kako dijalektici povijesti, tako i logici mišljenja. Krizu u vrijednosnom smislu, pritom, ne mislimo kao nešto nužno negativno, nego kao trenutak transformacije, pojavu dubokih promjena koje imaju svoje uzročno-posljedično i logičko uporište u događajima, pokretima i idejama, koja poziva na mišljenje kao lučenje, određivanje i odlučivanje. Suvremeni filozofi znanosti, sjedne strane, prepoznaju krizu kao pojavu anomalija u dotad prevladavajućoj paradigmi znanstvenoga mišljenja i iziskivanje promjene paradigme (Kuhn), dok s druge strane, ističu da je upravo opovrgljivost teorije kriterij znanstvenosti (Popper). Nadalje, u doba intenzivnoga bujanja tehnoznanosti razvitka, postavlja se pitanje je li filozofska istina uopće još moguća ili potrebna (Rorty, Rosenberg, Ellis) te je li moguće postaviti pitanje o svrsi (Komar). Doba današnje krize pokazuje se, stoga, bitno kao kriza istine, znanja i svrhe kako tehnoznanstveno-ekonomskoga razvoja, tako i njemu zrcalnoga obrazovnog sustava, što implicira krizu etičke orijentacije. Središnja je svrha ovoga rada misliti krizu u njezinim trima korelacijskim vidovima — tehnoznanstveno-civilizacijskom, epistemološkom i odgojno-obrazovnom — te pokušati primjereno odgovoriti paradigmom integrativnoga mišljenja. Ako je filozofija, prema Hegelu, »njezino vrijeme u mislima obuhvaćeno«, onda je bitna uloga filozofskoga mišljenja misliti krizu i voditi dijalog s njom. U radu nije moguće analizirati sva uporišta krize jer to premašuje njegov opseg, ali je nužno odrediti bitne momente i njihovu misaonu genezu, pogotovo s naglaskom na tri vida: krizu znanstveno-tehničke civilizacije, epistemološku krizu te krizu odgoja i obrazovanja. Temeljna je intuirana pretpostavka: to su tri Vida iste krize, povezana su i međusobno se uvjetuju i proizvode. Potrebno je spoznati ih i raščlaniti kako bi se izgradilo utemdjenje teze — da je integrativno mišljenje primjeren odgovor na krizu. Pokušat ćemo uobličiti taj odgovor prožimajući odgoj i obrazovanje filozofijom kao temeljnom kulturnom metodom, nadahnuti suvremenim filozofskim pokušajima, ali ne kao krajnje rješenje (što bi bilo previše preuzetno), nego kao krizi primjerenu reakciju.
(…) Iz Uvoda
