Hrvatski razgovori o slobodi

Nakladnik: • Godina izdanja: 2000. • Biblioteka: IZ HRVATSKE REVIJE

 

 

•  Grupa autora
•  Godina izdanja: 2000. 
•  Uvez: meki
•  Dimenzije: 22.5 x 15 cm
•  Broj stranica: 464
•  Cijena: 160,00 kn   •  NARUČI  •  

 

UREDNIŠTVO “Hrvatske revije” priredilo je u Luzernu, Švicarska, u Hotelu Kolping (Friedenstrasse 8), svoj drugi simpozij, od 5. do 9. srpnja 1971., na koji je pozvalo istaknute hrvatske javne radnike, uglavnom svoje redovite suradnike i bliže prijatelje, i ova je knjiga plod tog simpozija.
Prvi simpozij HR održan je od 29. kolovoza do 1. rujna 1968., “negdje u Europi”, onda samo u užem krugu samih predavača, od kojih su dvojica bila iz domovine. Uspjeh onog prvog simpozija vidljiv je u posebnoj knjizi, koja je u lipnju 1969. bila objavljena pod naslovom “Hrvatska danas i sutra” (Muenchen, 1969. izd. Knjižnice HR), sa svim predavanjima sa simpozija. Hrvatska je javnost za ovu knjigu pokazala vrlo veliko zanimanje, dapače i ona u Hrvatskoj, u koju je uneseno vrlo mnogo primjeraka i gdje je i danas vrlo tražena (potražnja je velika i sa strane Udbe). Posebno je važno naglasiti, da su mnoge ideje iz iste knjige pale na plodno tlo, u domovini posebno, i već donijele svoje lijepe plodove, o čemu će se u buduće vrijeme moći više reći.
Ovaj drugi simpozij HR, pod naslovom “Hrvatski razgovori o Slobodi”, sazvan je povodom 20-godišnjeg jubileja HR. Na njemu su se sastali u Švicarskoj hrvatski javni radnici, uz dozvolu odgovornih oblasti, i, za razliku od prvoga, uz ograničeni broj slušatelja. To je bio pravi radni sastanak poznatih hrvatskih javnih radnika, na kojem se u najozbiljnijoj formi, od jutra do noći, raspravljalo o životnim problemima suvremene Hrvatske. Tridesetak predavača slušalo je pozorno nekoliko desetaka slušatelja, koji su redovito sudjelovali u vrlo živim i plodnim diskusijama. Predavanjima su bile obuhvaćene teme od općeg interesa, od politike i ekonomije do kulture, iz književnosti i gospodarstva; govorilo se mnogo o vjeri, ne možda vjeri u prošlosti, nego o suvremenoj Crkvi, odnosno Crkvama u Hrvatskoj, te o crkvenoj politici; o povijesti, o socijalnim i svim drugim javnim problemima, koji zanimaju modernog čovjeka, posebno Hrvata. Mnogo se raspravljalo i o teškom problemu iseljavanja Hrvata te o Srbima i pravoslavcima u Hrvatskoj (mada, nažalost, nije o tim važnim temama bilo posebnih predavanja). Razmatrali su se i tražili prikladni odgovori u ovom sudbonosnom času za našu domovinu, koja je nasmrt ugrožena.
Posebno ističemo i pozdravljamo prisutnost nekolicine predavača iz domovine. Neki su nam od njih poslali svoja predavanja, a neki su čak smjelo osobno sudjelovali, kao predavači i diskutanti, da nam svojom živom riječju prenesu vjernu sliku domovine; da nam prikažu njezine patnje, i njezinu borbu, njezine ideale, stremljenja i nade, velike nade, pa smo tako tih dana, zahvaljujući ovoj prisnosti razgovora oči u oči, stajali kao jedno srce ujedinjeni oko domovine Hrvatske. Nije to bila nikakva urota, nego otvoren razgovor miroljubivih ljudi, odanih svojoj zemlji, zabrinutih za budućnost hrvatskog naroda. Mi želimo (tražimo) sreću Hrvatske, nu ne želimo je graditi ni na čijoj nesreći. Želimo također naglasiti onu demokratsku atmosferu raspravljanja, onaj slobodarski duh, gdje se o posve različitim problemima, nekad s posve oprečnih stanovišta, polazeći s protivnih položaja, o svemu razgovaralo mirno, bratski, bez povišena glasa ili nekog omalovažavanja, u zajedničkom nastojanju, da u svakom važnom problemu što više približimo svoja gledišta, da pokušamo naći najbolja rješenja.
Duh tog simpozija od posebnog je značenja, da se međusobno naviknemo poštivati kao ljudi, saslušati tuđu riječ dokraja; poštivati se i onda, kada drukčije, možda posve oprečno, gledamo, kada različito mislimo, kad protivno govorimo, uvijek u uzajamnom poštivanju tuđeg mišljenja, uvijek u ljubavi za sugovornika, uvijek osjetljivi i za tuđe dostojanstvo. Mnogi su Hrvati trebali vidjeti, kako su razgovarali hrvatski intelektualci na svomu simpoziju 1971. Sve ostalo neka govori sama knjiga: ona je kao iskaznica pred javnošću najvažnija za svaki simpozij, pa i za ovaj naš, jer je samo mali broj nas slušalo predavanja, knjiga je za čitavu javnost, pristupačna svakome. Ova će knjiga, sigurni smo, pokazati, da hrvatska inteligencija duboko doživljava kritičnu sadašnjicu Hrvatske.
Reći ćemo još dvije tri riječi o tehničkoj strani ove knjige. Ovo su predavanja sa Simpozija. Svi su predavači nakon Simpozija mogli zadržati svoj rukopis, ako su željeli u njemu nešto izmijeniti, možda ga proširiti u vezi same diskusije. Nu, sva su predavanja u svom konačnom obliku bila u našem uredništvu prije 30. rujna 1971. Većina predavača su ostali pri svom prvotnom tekstu, neki su izvršili neke manje izmjene (dopune). Posebno naglašujemo: ni u jednom predavanju nisu izvršene nikakve bitne izmjene. Uz predavanja donosimo nešto iz diskusija. Na temelju magnetofonskih snimanja dra T. Rade i bilješki V. Grubišića, obradio ih je V. Nikolić. Nisu cjeline, negdje su samo mrvice, negdje samo nepotpuno nabačene misli. Nisu zastupljeni svi, koji su imali udjela u diskusijama, jer još uvijek nismo bili uspjeli svladati sve tehničke poteškoće, pa neka izlaganja nisu zabilježena (snimljena). Tako je čak ostao nezabilježen, a i nesnimljen, prikaz o položaju žene u Hrvatskoj. Ovakav se sustav rada u nas možda po prvi put iskorišćuje, pa smo još nevješti. Ovaj dodatak “iz diskusija” upotpunjuje pojedino predavanje, a, dabome, i samu sliku suvremene Hrvatske, što nam je bila glavna svrha.
Urednik je redakciju rukopisa završio 15. studenoga i odmah ga predao tiskari na slaganje. Sadržaj čitave knjige, u predavanjima i diskusiji, ostaje, dakle, nepromijenjen: Hrvatska se u njemu ogleda onakva, kakvu smo je mi vidjeli u srpnju 1971. Ovo je, dosljedno, i dokument i svjedočanstvo. Međutim, s obzirom na tragične prosinačke događaje u Hrvatskoj (1971.), u zadnji su čas iz knjige ispuštena neka (neka!) predavanja, kao što su izostavljene i neke (neke!) intervencije iz diskusija domovinskih predavača, da tako velikosrpskoj Udbi i državnim tužiocima ne pružimo gradivo za optužnice u provođenju poznate jugokomunističke “pravde”. Radi istog smo razloga morali probrati i fotografije, pa ove objavljene u našoj knjizi ne daju nam vjernu ni potpunu sliku Simpozija. Uredništvo “Knjižnice Hrvatske revije” namjenjuje ovu svoju novu knjigu čitavoj hrvatskoj javnosti, domovinskoj i emigrantskoj: emigrantskoj, da joj što više približi suvremena zbivanja u Hrvatskoj, a onoj u domovini da se upozna s pogledima veće skupine nezavisnih hrvatskih javnih radnika na predprosinačko stanje u Hrvatskoj, kako bismo usklađenim naporima, radom i borbom, u istinskoj ljubavi prema domovini i njezinom napaćenom čovjeku, što prije dostigli cilj svih Hrvata: samostalnu demokratsku državu Hrvatsku, ideal dostojan najvećih žrtava. (Iz napomene urednika)