Slobodna knjiga neslobodne zemlje

Nakladnik: • Godina izdanja: 1996. • Biblioteka: IZ HRVATSKE REVIJE, Vinko Nikolić

 

 

•  Priredio: Vinko Nikolić
•  Godina izdanja: 1996. 
•  Uvez: meki
•  Dimenzije: 23 x 15.5 cm
•  Broj stranica: 128
•  Cijena: rasprodano • 

 

”HRVATSKA REVIJA” NA MEĐUNARODNOM SAJMU KNJIGA U FRANKFURTU: GODINA 1973- 1990.
Netko je smislio, a mnogi su ponavljali, da je naša “Hrvatska Revija” mala Matica Hrvatska u emigraciji. I mi smo! Kažem mi, ne iz želje za prisvajanjem, nego, obratno, jer u tom velikom nacionalno-kulturnom pothvatu nije Urednik bio sam: iza njega su stajali vidljivi i nevidljivi prijatelji, suradnici, povjerenici i pretplatnici, od čije ljubavi i žrtve je Revija živjela, i koji su, doseljedno, Reviju osjećali svojom, jer je općehrvatska, jer je iznad svega i uvijek naša, samo hrvatska. Stoga smo ovu formulaciju o Reviji kao maloj Matici Hrvatskoj prihvatili kao čast i počast, ali koja je pred nas postavila i veliku odgovornost i tešku dužnost. Mi smo morali odgovoriti na opća očekivanja, da što bolje i potpunije izvršimo ono, što bi bila učinila Matica Hrvatska, kada bi djelovala u ozračju domovinske slobode. Međutim, ta je sloboda, ograničena desetljećima sa zloglasnim Karađorđevom bila do kraja ponižena i pogažena. I kada je godine 1971. bio zabranjen rad naše zaslužne Matice Hrvatske, osjetili smo, da je došao naš čas, da Hrvatska Revija još odgovornije, ali i hrabrije, zauzme i manifestira čvrsto stanovište za afirmaciju hrvatskoga naroda kao državotvorno svjesne zajednice, koja je shvatila, da nema slobode bez vlastite države. Stoga smo, kao nešto posve naravno, prihvatili ovaj izazov, u svijesti i spoznaji, da smo mi u emigraciji jedini slobodni Hrvati, i da, stoga, moramo govoriti za svoj narod u Domovini. Zato smo prihvatili tu čast i tu odgovornost, da budemo mala Matica Hrvatska, a mi smo se i osjećali kao “mala” Matica. Za nas u emigraciji Matica značila je Majku, zato smo mi na strane jezike tu riječ tako i prevodili (zato smo mi i tu riječ pisali velikim M – Matica za nas nije pridjev već imenica). Tako to osjećamo i danas, u Domovini, i tako pišemo: Matica Hrvatska.
Kada govorimo o našem času, mislimo na naš prvi nastup na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu, gdje su se oko knjiga okupljali narodi svijeta, koji su imali svoju samostalnu državu, gdje, dosljedno, onda još nije bilo mjesta za našu Hrvatsku. I nama se, eto, godine 1973. pružila sretna prilika, da ondje predstavimo Hrvatsku kao svoju, kao nepokorenu, koja putem svoje emigracije želi govoriti svijetu, kroz knjigu i, općenito, kulturu, o svojem nacionalno-političkom robstvu u jednoj, za nas stranoj, tuđoj, neprijateljskoj državi. (Ovdje zahvaljujemo Ivanu Cerovcu: on nam je otvorio ovaj put).
Nastupili smo: Hrvatska Revija (iz Barcelone) i Nova Hrvatska (iz Londona), da nam se sljedećih godina pridruže ostali hrvatski izdavači, pa smo tako Frankfurt učinili mjestom hrvatskih godišnjih hodočašća, jer ondje smo se okupljali svake godine u sve većem broju, i ondje smo svjedočili za svoju domovinu. Nismo prvi čas bili svjesni značenja ovoga nastupa, ali ni pogibelji. Znali smo, da je to kulturna manifestacija, ali doskora smo se uvjerili, da je ovo i velika i hrabra politička manifestacija i demonstracija, jer ovdje se Hrvatska pojavila kao zasebna nacionalno-kulturna jedinica pod svojim časnim stoljetnim imenom. Kada se u emigraciji saznalo za ovaj naš nastup, javili su se mnogi Hrvati po svijetu, jedni s pohvalama i pobudama, ali i oni drugi, oni oprezni, s opomenama i upozorenjima, da ne smijemo tamo ići, da je to mjesto za nas opasno, da ondje možemo ugroziti i sam život, jer “Jugoslavija” ne prihvaća, niti podnosi, da itko drugi govori u ime Hrvata, jer da oni “dostojno zastupaju Hrvatsku”. Međutim, mi smo već bili krenuli, nismo se dali odvratiti, makar smo i sami postajali sve svjesniji pogibelji. Ali, znali smo, da bez izlaganja opasnosti nema uspjeha, a mi smo morali uspjeti, jer svaki je svjesni Hrvat ujedno vojnik, nalazimo se u borbi, i u njoj moramo nastupati mudro, razborito, ali uvijek hrabro.
S ovakvim svojim nastupima, Revija je zaslužila i još jednu značajnu karakteristiku, da nije samo časopis, da je više nego časopis, jer bila je ona, koja je definirala načela, koja ih je branila i zagovarala, i bila škola demokracije, zato će zauvijek ostati veliko svjedočanstvo našega vremena. Rekli su, da je Revija bila Svjetionik, a sve nam to svima služi na ponos i čast.
Da se naši domovinski čitatelji mogu približiti onome, što se događalo kroz one godine oko Hrvata na nastupima u Frankfurtu od 1973. do uključivo godine 1990., te velike povijesne godine za Hrvate, prenosimo ovdje iz “Hrvatske Revije” (bez ikakvih izmjena) prikaze naših nastupa. Bili su korisni i zato, što su nam bili velika pobuda i izazov, da svake godine objavimo bar jednu novu knjigu.
Sve ovo treba poslužiti boljem međusobnom razumijevanju Domovine i njezine emigracije, koja je u svim prilikama ostala duboko vjerna svojoj Domovini.
Zagreb, 1. kolovoza 1996.
Vinko Nikolić