Status ljudskog embrija pod vidom bioetičkog pluriperspektivizma

Nakladnik: • Godina izdanja: 2014. • Biblioteka: BIOETIKA, Darija Rupčić

Status ljudskog embrija pod vidom bioetickog pluriperspektivizma_naslovna

 

 

•  Autorica: Darija Rupčić
•  Godina izdanja: 2013.  
•  Uvez: tvrdi  
•  Dimenzije: 21.0 x 14.0 cm  
•  Broj stranica: 351
•  Cijena: 250,00 kn  •  NARUČI  •

 

S bioetikom sam se susrela kao studentica teologije u Đakovu, gdje sam imala priliku pohađati predavanja o bioetičkoj problematici koja u to vrijeme, krajem devedesetih godina prošloga stoljeća, još nije bila toliko prisutna u akademskoj i široj javnosti kao što je danas. Posebno su me intrigirala pitanja o početku ljudskoga života, jer mi se činilo da se preko njih može doći do temeljnih pitanja: što je život i kako se trebamo odnositi prema životu? Promišljajući o životu i početku ljudskoga života u obzoru bioetike, nametnuo mi se problem statusa ljudskog embrija.
Tako sam se, potkraj studija teologije, odlučila intenzivnije baviti tom temom, kako bih propitala misterij, svetost i dostojanstvo ljudskoga života, ali i prirodoznanstvene, bio-medicinske, pravne, filozofske i napose etičke probleme koji su s time povezani, jer i znanstveno-medicinske i religijsko-teološke tvrdnje o životu i početku života upućuju nas prema poštovanju, skrbi i odgovornosti kao ključnim etičkim kategorijama.
Tu vrstu otvorenosti za dijalog, povezivanje, preplitanje i umrežavanje nazivamo pluriperspektivizmom, što je koncept koji, usprkos važnosti zasebnih disciplinarnih pristupa, u bioetici nema alternative. Pluriperspektivna refleksija može dovesti i do osobne transformacije, do širenja pogleda i produbljivanja misli, i to ne samo u vezi s onom temom na koju smo trenutno fokusirani. To je i moje iskustvo: pod vidom bioetičkoga pluriperspektivizma jasnijom mi je postajala problematika početka ljudskog života i statusa ljudskog embrija, zatim bioetika u cjelini, njezini izvori, dosezi i mogućnosti, a konačno i načini na koje svatko od nas može doprinijeti integrativnom bioetičkom projektu, osmišljavajući ujedno vlastiti život.
Stranice koje slijede nastale su na temelju magistarskog rada koji sam, pod naslovom Status ljudskog embrija u svjetlu bioetičkog pluriperspektivizma, izradila pod mentorstvom prof. dr. sc. Ante Čovića i obranila na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 27. prosinca 2010. godine, pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. sc. Ante Čović, prof. dr. sc. Amir Muzur i doc. dr. sc. Hrvoje Jurić. Rad na ovoj knjizi bio je prilika da dodatno promislim, razradim i zaokružim ranije stečene uvide i iznesene teze, a ovaj je predgovor prilika da izrazim zahvalnost onima koji su mi svojim mišljenjima, savjetima i sasvim osobnom podrškom pomogli u razdoblju kad sam radila na magisteriju i na knjizi.
U prvom redu, zahvaljujem Anti Čoviću na brizi koja je uvelike nadilazila uobičajenu mentorsku brigu. Zadužio me je ne samo znanstvenim usmjeravanjima vezanima uz određene ideje i njihovu artikulaciju nego i dalekosežnijim uputama kao što je ona o monizmu istine i pluralizmu perspektiva: istina je jedna, ali se do nje dolazi različitim putovima. Naučio me je da stvari uvijek treba sagledavati u širem horizontu i da se prijepornim problemima ne smije pristupati u »crno-bijeloj optici«. Naposljetku, zahvalna sam mu na neizmjernom razumijevanju, na nesebičnosti i na silnoj energiji, koja je ne samo poticajna nego i »zarazna«. Zahvaljujem također Amiru Muzuru koji je, prvo kao član povjerenstva za obranu magistarskog rada, a zatim i kao recenzent rukopisa, ocijenio moj rad kao vrijedan doprinos našoj bioetičkoj raspravi i time odigrao važnu ulogu u njegovu dovršenju. Hrvoju Juriću, osim kao članu povjerenstva i recenzentu, dugujem zahvalu i zato što je u velikoj mjeri zaslužan za priređivanje rukopisa knjige za tisak. Zahvaljujem, dakako, i svima drugima koji su omogućili da ova knjiga bude objavljena.
Najosobnije i najdublje zahvale upućujem svojoj obitelji: onoj u kojoj sam odrasla, mojim roditeljima koji su mi podarili život, te onoj koju mi je Bog poslao kao tajnu i poziv, kao dar i zadatak. Zahvaljujem se posebno mojim anđelima, Ivanu i Emi, koji su me naučili da je dijete ključ za razumijevanje života, a roditeljstvo ključ za razumijevanje odgovornosti. Zadnja, ali ne manje važna zahvala namijenjena je Ivici, mome životnom suputniku i supatniku, prijatelju koji me naučio što su to ljubav, poštovanje, hrabrost i odgovornost, koji me neprestano podržavao i davao mi razloge da ne odustajem ni u čemu, pa tako ni u radu koji se opredmetio u ovoj knjizi. (Iz predgovora)