• Autorica: Sonja Kalauz
• Godina izdanja: 2011.
• Uvez: tvrdi
• Dimenzije: 24.5 x 17.5 cm
• Broj stranica: 293
• Cijena: €26,50 / 200,00 kn
• NARUČI •
Smisao ljudskog života, bar onaj koji se može racionalno pojmiti, jest stvaranje uvjeta za bolji svijet ne samo za ljudska bića, nego i za sve ostale forme života, jer njihov harmonijski odnos jedini je zalog opstojnosti jedinog planeta kojeg čovjek ima. Čovjek je u biološkom hijerarhijskom lancu na samom vrhu, jedini ima razvijenu svijest i savjest i stoga je njegova odgovornost najveća. Osvajajući svemir s jedne strane, ulazeći u najsitnije anatomske djelove svoga vlastitog organizma, šireći znanja i usavršavajući tehniku i tehnologiju s druge strane, današnji čovjek podređuje sve vlastitoj koristi tako da je na tragu – da izgubi samoga sebe.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća, upravo zbog pitanja odgovornosti za sebe, a zatim i za život oko sebe, posebice nakon otkrivenih istraživanja u kojima se manipuliralo ljudima, nemoćnim da se brane i da samostalno skrbe o svojim potrebama, povećanog broja moralnih dvojbi u medicini, u Sjedinjenim Američkim Državama javili su se zahtjevi građana za što većim nadzorom i utjecajem u sustavu liječenja i zdravstvene skrbi.
Taj je pokret najavio nastanak jedne nove dijaloške discipline — bioetike čiji su se izdanci mogli nazrijeti u kolijevki zapadne civilizacije – Europi, već početkom 20. stoljeća. Vrijeme prije pojave prave vizije bioetike slobodno se može nazvati njenom pretpoviješću. Prvi put pojam »bioetika« spominje se u članku »Bio-Ethik. Eine Umschau iiber die ethischen Beziehungen des Menschen zu Tier und Pflanze«, Fritza Jahra, njemačkog pastora i etičara, objavljenog u njemačkom znanstveno-popularnom časopisu Kosmos, 1927. godine. Fritz Jahr je formulirao bioetički imperativ, kojim je »nadogradio« jednu od formulacija Kantova kategoričkog imperativa. On glasi: »Poštuj svako živo biće načelno kao samosvrhu i po mogućnosti postupaj s njim kao takvim«.
Iza toga, između 1927. i 1934. godine, objavljeno je niz članaka u kojima se mogla prepoznati moralna i profesionalna obaveza etičara da se uključe u pitanja društvenog morala, ali i pitanja vezana uz sav život i žive interakcije u prirodi i kulturi. (Iz uvoda)
