{"id":414,"date":"1996-08-29T19:28:17","date_gmt":"1996-08-29T17:28:17","guid":{"rendered":"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/?p=414"},"modified":"2023-01-29T21:35:30","modified_gmt":"2023-01-29T20:35:30","slug":"hrvatska-zauvijek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pergamena.hr\/?p=414","title":{"rendered":"Hrvatska zauvijek"},"content":{"rendered":"<div style=\"float:right;padding: 0 0 10px 10px\" class=\"interactive_right\"><div class='button_holder_right'><iframe src=\"http:\/\/www.facebook.com\/plugins\/like.php?href=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D414&amp;layout=standard&amp;show_faces=false&amp;width=75&amp;action=recommend&amp;font=arial&amp;colorscheme=dark&amp;height=31\" scrolling=\"no\" frameborder=\"0\" style=\"border:none; overflow:hidden; width:75px; height:31px;\" allowTransparency=\"true\"><\/iframe><\/div><\/div><p><a href=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/1996\/08\/Hrvatska-zauvijek-naslovna.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-772\" title=\"Hrvatska zauvijek - naslovna\" src=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/1996\/08\/Hrvatska-zauvijek-naslovna.jpg\" alt=\"\" width=\"191\" height=\"270\" \/><\/a><\/p>\n<p>\u2022 \u00a0Grupa autora<br \/>\n\u2022 \u00a0Godina izdanja: <strong>1996.\u00a0 <\/strong><br \/>\n\u2022 \u00a0Uvez:<strong> tvrdi\u00a0<\/strong><br \/>\n\u2022 \u00a0Dimenzije:<br \/>\n\u2022 \u00a0Broj stranica:<strong> 560<\/strong><br \/>\n\u2022 \u00a0Cijena:<strong> \u20ac17,30<\/strong> \/ 130,00 kn<\/p>\n<p><strong><strong><strong>\u2022\u00a0\u00a0<a title=\"NARUD\u017dBA\" href=\"http:\/\/pergamena.hr\/?page_id=1138\">NARU\u010cI<\/a><strong> <strong>\u00a0\u2022<\/strong><\/strong><\/strong> \u00a0<\/strong><\/strong><\/p>\n<blockquote>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>VINKU NIKOLI\u0106U I &#8220;HRVATSKOJ REVIJI&#8221; U ZNAK ZAHVALNOSTI<\/strong><br \/>\nStara je uzre\u010dica: da bi predosjetili budu\u0107nost, potrebno se je osvrnuti na pro\u0161lost. U ovome slu\u010daju na pro\u0161lost ju\u010dera\u0161njice. Ove je godine na po\u010detku 1970. sva svjetska javnost poku\u0161ala predosjetiti i baciti na papir najraznovrsnije misli o tome, \u0161to nas \u010deka u nastaju\u0107oj dekadi ovih sedamdesetih godina ovog kontroverzijalnog vijeka. Mnogi su se vidovnjaci ve\u0107 i prevarili u svojim predvi\u0111anjima i postavkama. Ali svejedno potrebno je i dalje ku\u0161ati, nadati se, i predskazivati, kako ne bi izgubili ni vjeru ni nade u ispunjavanje naih \u017eelja i te\u017enost,<br \/>\nPo\u0111imo od po\u010detka, odnosno od druge polovice pedesetih godina. 1945. &#8211; kakve li strane i krvave godine &#8211; napustili smo domovinu. Bila je sva u krvi i plamenu. Godina mr\u017enje i pakosti, ljudske zlobe i najni\u017eih strasti! Eksodus je bio krvav. Mnogi su na tome putu u izgnanstvo nestali, izgubili se, zaboravili se, progutani od pomr\u010dina, oluja i vihora. Po onoj staroj: pobjednici su si\u0161li u gradove i u &#8211; doline, dok je pobije\u0111enima preostala \u0161uma. Mnogi bijahu heroji, i mi ih pamtimo nose\u0107i ih u sebi kao amanet, koji nikada ne \u0107emo smetnuti s uma. Mnogi su se prilagodili nesre\u0107ama vremena. Zapad nas nije objeru\u010dke prihvatio. Naprotiv, odbijao nas je i bio, bilo svojim cinizmom bilo svojim nehajem i prezirom. Iako smo mnogi stradali upravo zbog Zapada i njegovih na\u010dela, u koja smo vjerovali, Rooseveltove \u010detiri slobode bile su nam zanijekane i kod ku\u0107e i na stazama izgnanstva. Na Jalti nas se prodavalo poput roblja, i, razumije se, bez da nas se pita, iako nam se u toku rata opetovano obe\u0107avalo, da \u0107emo biti gospodari svoje sudbine. Nikada nepravednijeg mira od ovoga, iako se u toku rata pravda neprestano isticala u izjavama svih odgovornih graditelja novog, boljeg i plemenitijeg svijeta. (&#8230;)<br \/>\nBili smo generacija eksodusa i seoba. Eksodus i seoba i dalje se nastavljaju. Nikako da ugledamo svr\u0161etka seljenju. Razbacili su nas preko svih mora, na sve strane svijeta. Neki nam se jo\u0161 uvijek prijete, pa \u010dak gdje nas nema. Nema kraja, gdje se na nas ne vi\u010de i ne pljuca, gdje se na\u0161 glas ne \u010duje, gdje se o nama ne govori. Od Evrope preko sjeverne i ju\u017ene Amerike, do Australije, Nove Zelandije, preko Azije i Afrike, svugdje nas znaju i svugdje nas \u010duju. Taj glas o nama nije uvijek ni dobar ni pozitivan. Ukoliko je hr\u0111av, zato dobrim dijelom mi sami snosimo veliki dio odgovornosti. Poput svih malih naroda, i mi patimo od sklopa svaljivanja krivice na druge, iako osje\u0107aj odgovornosti i krivice za zlo ime koje nas progoni, moramo, prije ili poslije, prihvatiti i opredijeliti mi sami. Ne zbog toga, \u0161to bi mi bili stra\u0161no sagrije\u0161ili. Nema toga naroda u povijesti, koji nije grije\u0161io i sagrije\u0161io. Ni veliki ni mali narodi nisu bez odgovornosti ni bez grijeha. Ali ima naroda, koji su sretniji od drugih. Ima, naime, naroda, kojima je sve dozvoljeno, i \u010diji se grijesi vrlo brzo zaboravljaju, ili se preko istih prelazi kao preko nu\u017enog zla. U na\u0161em slu\u010daju nije tako. Nama se ne gleda kroz prste. Nama se sve upisuje u grijeh. Mi smo kod toga prvi koji sebe same sumnji\u010dimo i optu\u017eujemo.<br \/>\nPokraj svega toga, odr\u017eali smo se, oja\u010dali smo, svugdje, pa i u najrazli\u010ditijim dru\u0161tvima svijeta; uspjeli smo izdr\u017eati, zauzeti pozicije, postati gra\u0111anima velikih civilizacija, koje smo obogatili svojim talentima, svojim naporima i svojim duhovnim i materijalnim snagama. Poput ptice feniks, i mi se iz praha oblikujemo u \u017eivot. Kad je sve nestalo i i\u0161\u010dezlo, i kad je izgledalo, da nas vi\u0161e nema, mi se odjedamput izdignemo i sagradimo. I u na\u0161em slu\u010daju moglo bi se kazati, da postoji jedno stalno hrvatsko \u010ditijim dru\u0161tvima <em>le miracle croate &#8211; <\/em>Kroz sve pa i najopre\u010dnije ideologije, koje nas mu\u010de, dave, uni\u0161tavaju i tuku, mi se podi\u017eemo i prepoznajemo pod znamenjem Hrvatske. Hrvatski tragi\u010dni osje\u0107aj \u017eivota su\u0161tina na\u0161eg egzistencijalizma izbije iz na\u0161e unutra\u0161\u0161njosti dinamizmom izdr\u017eanja i odpora, koji nitko nikada nije bio u stanju sasvim dotu\u0107i i ugasiti. Nepredvidljiv smo narod: pitom, golubinje \u0107udi, ali i prgav, i agresivan, i do krvi osjetljiv, kad nam se zanije\u010de pravo na opstanak, pravo na slobodu i pravo na pravdu i pravicu. Iako stolje\u0107ima podnosimo nepravdu, to ne zna\u010di da smo u sebi izgubili osje\u0107aj pravde. Naprotiv, ona u nama vrije, tinja, bukti, dok se ne razlije bujicom nepredvidljive snage. Tu le\u017ei i jedan od razloga, uslijed \u010dega nas oni, koji nas ne poznaju, iznenade, kad nas vide u pobuni puntara. Tu le\u017ei i osnovni razlog, uslijed \u010dega nas nisu nikada shvatili oni, koji su nad nama vladali. Prevarila ih je na\u0161a neizmjerna snaga za stradanja i patnje. Poput svih naroda, nad &#8211; kojima su drugi vladali kroz najraznolikije oblike vlasti, na\u0161 egzistencijalizam ima svoje granice i svoja ograni\u010denja, dave, uni\u0161tavaju i tuku, mi se podi\u017eemo i prepoznajemo pod znamenjem Hrvatske. (&#8230;)<br \/>\nReklo se vi\u0161e puta, da Hrvati ne znaju \u0161to ho\u0107e. Nikada stra\u0161nije la\u017ei nije bilo izre\u010deno. Koji bi to narod znao \u0161to ho\u0107e, da mu je geografija i historija bila sli\u010dna na\u0161oj? Koji je to narod na svojem prostoru i u svojoj povijesti, za koji bi se moglo kazati, da je uvijek znao \u0161to ho\u0107e, pa i onda, kad je imao mogu\u0107nosti da bira? Postavljeni izme\u0111u Zapada i Istoka, infiltrirani tu\u0111im invazijama, ispresijecani nametnutim ugovorima, za koje nas nitko pitao nije, mi smo se ipak odr\u017eali, sa\u010duvali izgra\u0111enu nacionalnu svijest, koja se neprestano izra\u017eava kroz kontinuitet na\u0161e kulture, na\u0161eg jezika i na\u0161e odlu\u010dnosti, da se odr\u017eimo protivu svih napora, da nas se rasije\u010de (&#8230;)<br \/>\nNa\u0161a vodstva parlamentiraju, diplomatiziraju, skre\u0107u iz jedne situacije u drugu, vrlo \u010desto izabiru stranputice i vijugave i strme staze i stazice, da se preko no\u0107i probude i predosjete, kao da su proma\u0161ili pravi put. Narod je vrlo \u010desto spreman na svaku mogu\u0107nost, koja bi mu osigurala samobitnost i samostalnost; pa i onda, kad se osje\u0107a iznevjerenim i napu\u0161tenim, nikada ne zdvaja; nastoji ostati na svome, pa i onda, kad ga gone u nepoznate tu\u0111ine. U slu\u010daju na\u0161eg naroda ne bi se moglo kazati, da narodi imaju ona vodstva koja zaslu\u017euju. Naprotiv na\u0161a vodstva vrlo \u010desto nisu bila na visini te\u017enja (&#8230;)<br \/>\nOna su bila u suprotnosti i izvan naroda i onda, kad su najbolje mislila. Tu za sigurno i le\u017ei i najdublji razlog hrvatske tragedije, hrvatske nemo\u0107i, da te\u017enje za samostalno\u0107u uokviri dr\u017eavnu opstojnost. Raskidani kontinuitet prostora, za kojim vrebaju veliki i maleni susjedi, bio je i razlogom neodre\u0111enih opre\u010dnih napora vodstva. Kako odr\u017eati zajedno sve hrvatske zemlje &#8211; bila je te\u0161ka opsesija na\u0161ih raznovrsnih vodstava! Isto se provla\u010di kao crvena nit kroz svu na\u0161u stoljetnu politiku odr\u017eanja! Kako nismo osvajala\u010dki ni zavojevala\u010dki narod, nego isklju\u010divo \u010duvamo svoj prostor, zadatak je na\u0161ih vodstava, raznim etapama na\u0161eg opstanka, uglavnom mu\u010denje o\u010duvanjem svih zemalja na\u0161eg prostora. (&#8230;) Raskidani kontinuitet prostora, za <em>pacta conventa <\/em>s raznim narodima, uvijek imaju\u0107i u vidu, da \u0107emo sa\u010duvati sve svoje zemlje i svekoliku svoju cjelinu. I dok mi po\u0161tivamo i \u010duvamo zadanu rije\u010d, na kojoj bi se trebali oslanjati ugovori i savezi, dotle ih na\u0161i partneri ne samo ru\u0161e i gaze, nego \u010dak i smatraju da nas mogu sasvim pregaziti, tu le\u017ei i glavni razlog, protiv \u010dega se mi ne samo pobunimo, nego i, sasvim shvatljivo, mijenjamo partnere. (&#8230;)<br \/>\nZa razliku od drugih naroda, koji su nam bliski i u susjedstvu, mi smo narod federalnih odnosa, federalizam i konfederalizam na\u0161a je filozofija me\u0111unarodnih odnosa. Kao stvoreni za jednu Evropu federalnih odnosa, i doklegod se ista ne ostvari, mi \u0107emo trpjeti od razo\u010daranja, preskakati iz alternative u alternativu, ne iz nikakve politi\u010dke nezrelosti ili bilo kakvih kaprica, nego naprosto iz te\u017enje za odr\u017eanjem. Sve te na\u0161e koncepcije, koje iz sveslavenstva i jugoslavenstva te\u017ee za univerzalno\u0107u, iako su nas stajale tolikih \u017ertava i muka, nisu tek plod fantazije nego i politi\u010dke ra\u010dunice, samo zato, to smo vjerovali, da bi se mogli o\u010duvati i odr\u017eati. Kad nas bije Zapad, mi se utje\u010demo Istoku, i obratno. Sve se to ne zbiva iz nekog infantilizma ili nezrelosti, nego iz nemogu\u0107nosti da biramo neko prikladnije rje\u0161enje. Nije nimalo lako biti mali narod u susjedstvu velikih naroda. (&#8230;)<br \/>\nKona\u010dno, postalo nam je jasno, da moramo biti svoji na svojemu. Zadatak budu\u0107ih generacija trebao bi biti ne samo uo\u010davanje takve te\u017enje, nego i napor, da se ona i ostvari u reorganizaciji sutranjeg svijeta. Na\u0161a vodstva i na\u0161a inteligencija, bilo kakvom sklopu ideja i ideologija ona pripadala, trebaju biti svjesna dosada\u0161njeg na\u0161eg iskustva, i na osnovu istog izgraditi na\u0161u individualnost u okviru dr\u017eavne samostalnosti. Zna\u010dajno je, da se na tome poslu srela i inteligencija kod ku\u0107e i ona izvan nje. Iako govorimo razli\u010ditim jezikom, iako djelujemo pod opre\u010dnim uvjetima, cilj nam je zajedni\u010dki. Tu le\u017ei, kako izgleda, rezultat ova dva decenija na\u0161ih raspolo\u017eenja i na\u0161ih djelatnosti, i kod ku\u0107e i izvan nje. Koliko se je krvi moralo izliti, da se stigne do zajedni\u010dkih uvjerenja! Bilo bi stra\u0161no zlo, kad se iz svega toga ne bi ta zajedni\u010dka te\u017enja ostvarila u stvarno konkretiziranje na\u0161e samostalnosti! Jedinog zaloga na\u0161e budu\u0107nosti, Istina je tek jedna: da Hrvati ne \u0107e pa ni brata za gospodara. Ne radi se \u010dak ni o ekonomskim ni o politi\u010dkim odnosima vode\u0107eg i drugorazrednog naroda. Psiholo\u0161ki odnosi izme\u0111u Hrvata i Srba toliko su poreme\u0107eni, da ih nitko ne bi mogao rije\u0161iti, pa ni Freud sa svim svojim najslo\u017eenijim kompleksima. Srpska pedesetgodi\u0161nja supremacija stvorila je kod Hrvata uvjerenje, da moraju svojim putem, da moraju sami, svojim snagama, odlu\u010divati o svojoj sudbini, i da je u interesu oba ta dva naroda, da ne tro\u0161e sve svoje energije u ru\u0161enju jedan drugoga, \u017eive\u0107i neprekidno u divljem i neracionalnom braku. Kad ljubavi nema, ne mo\u017ee biti ni sloge. Osloboditi se mr\u017enje, raskinuti racionalno rasklimatane veze, koje ionako vi\u0161e ne postoje, to je jedini put k sre\u0107i i jednih i drugih. To je rezultat i poduka, koju nam je uvjerljivo pokazalo supostojanje izme\u0111u dva rata, kao i iskustvo ovih dvadeset i pet godina vje\u0161ta\u010deg &#8220;bratstva i jedinstva&#8221;.<br \/>\n<strong>Bogdan Radi\u0107<\/strong><br \/>\nL&#8217;Ulivello, Strada in Chianti, Firenze, Italia<br \/>\nHRVATSKA 1970.<\/p>\n<\/blockquote>\n<div class='shareinpost'><ul class=\"socialwrap row\"><li class=\"iconOnly share\">Preporu\u010di putem :<\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Preporu\u010di knjigu : Hrvatska zauvijek na Facebooku'  href='http:\/\/www.facebook.com\/sharer.php?u=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D414&amp;t=Hrvatska+zauvijek'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='facebook'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-204px 0px'   \/> <span class=\"head\">Preporu\u010di knjigu<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Dijeli : Hrvatska zauvijek na google plus'  href='https:\/\/plusone.google.com\/_\/+1\/confirm?hl=en&amp;url=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D414&amp;title=Hrvatska+zauvijek'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='gplus'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-425px 0px'   \/> <span class=\"head\">Dijeli na google plus<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Dijeli : Hrvatska zauvijek na Linkedinu'  href='http:\/\/www.linkedin.com\/shareArticle?mini=true&amp;url=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D414&amp;title=Hrvatska+zauvijek&amp;summary=%0A%0A%E2%80%A2+%C2%A0Grupa+autora%0A%E2%80%A2+%C2%A0Godina+izdanja%3A+1996.%C2%A0+%0A%E2%80%A2+%C2%A0Uvez%3A+tvrdi%C2%A0%0A%E2%80%A2+%C2%A0Dimenzije%3A%0A%E2%80%A2+%C2%A0Broj+stranica%3A+560%0A%E2%80%A2+%C2%A0Cijena%3A+%E2%82%AC17%2C30+%2F+130%2C00+kn%0A%0A%E2%80%A2%C2%A0%C2%A0NARU%C4%8CI+%C2%A0%E2%80%A2+%C2%A0%0A%0AVINKU+NIKOLI%C4%86U+I+%22HRVATSKOJ+REVIJI%22+U+ZNAK+ZAHVALNOSTI%0AStara+je+uzre%C4%8Dica%3A+da+bi+predosjetili+budu%C4%87nost%2C+potrebno+se+je+osvrnuti+na+pro%C5%A1lost.+'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='linkedin'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-578px 0px'   \/> <span class=\"head\">Dijelite putem linkedina<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Tweetaj o ovoj knjizi : Hrvatska zauvijek na Twitteru'  href=\"http:\/\/twitter.com\/share?url=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D414&amp;text=Hrvatska+zauvijek+-+\"  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='twitter'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-1105px 0px'   \/> <span class=\"head\">Tweetajte o ovoj knjizi<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_self'  title='Ispi\u0161i stranicu : Hrvatska zauvijek za kasnije \u010ditanje'  href='javascript:window.print();'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='print'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-884px 0px'   \/> <span class=\"head\">Ispi\u0161ite stranicu<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a rel=\"_self\" href=\"mailto:?subject=pergamena.hr%20\u2502%20Izdava\u010dka%20ku\u0107a%20iz%20Zagreba%20:%20Hrvatska%20zauvijek&amp;body=\u0160aljem%20Vam%20poveznicu%20preko%20internet%20stranice%20pergamena.hr%20na%20knjigu%20:%20%20%20https:\/\/pergamena.hr\/?p=414\" title=\"Preporu\u010di knjigu prijateljima : Hrvatska zauvijek e-mailom\"><img src=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif\" height=\"16\"  width=\"16\" style=\"background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-187px 0px\" class=\"image-16\"  alt=\"email\" \/> <span class=\"head\">Preporu\u010dite knjigu prijateljima<\/span><\/a><\/li><\/ul><div class=\"clean\"><\/div> <\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u2022 \u00a0Grupa autora \u2022 \u00a0Godina izdanja: 1996.\u00a0 \u2022 \u00a0Uvez: tvrdi\u00a0 \u2022 \u00a0Dimenzije: \u2022 \u00a0Broj stranica: 560 \u2022 \u00a0Cijena: \u20ac17,30 \/ 130,00 kn \u2022\u00a0\u00a0NARU\u010cI \u00a0\u2022 \u00a0 VINKU NIKOLI\u0106U I &#8220;HRVATSKOJ REVIJI&#8221; [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":772,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[7],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/414"}],"collection":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=414"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/414\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2848,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/414\/revisions\/2848"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/772"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}