{"id":310,"date":"2005-08-29T14:38:38","date_gmt":"2005-08-29T13:38:38","guid":{"rendered":"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/?p=310"},"modified":"2024-02-01T23:01:41","modified_gmt":"2024-02-01T22:01:41","slug":"hrvatske-jezicne-i-pravopisne-dvojbe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pergamena.hr\/?p=310","title":{"rendered":"Hrvatske jezi\u010dne i pravopisne dvojbe"},"content":{"rendered":"<div style=\"float:right;padding: 0 0 10px 10px\" class=\"interactive_right\"><div class='button_holder_right'><iframe src=\"http:\/\/www.facebook.com\/plugins\/like.php?href=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D310&amp;layout=standard&amp;show_faces=false&amp;width=75&amp;action=recommend&amp;font=arial&amp;colorscheme=dark&amp;height=31\" scrolling=\"no\" frameborder=\"0\" style=\"border:none; overflow:hidden; width:75px; height:31px;\" allowTransparency=\"true\"><\/iframe><\/div><\/div><p><a href=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/2005\/08\/Hrvatske-jezicne-i-pravopisne-dvojbe-naslovna.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-719\" title=\"Hrvatske jezicne i pravopisne dvojbe - naslovna\" src=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/2005\/08\/Hrvatske-jezicne-i-pravopisne-dvojbe-naslovna.jpg\" alt=\"\" width=\"188\" height=\"270\" \/><\/a><\/p>\n<p><strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Autor: <strong>Marijan Stojkovi\u0107<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Godina izdanja: <strong>2005.<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong> Uvez: <strong>tvrdi<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Dimenzije: <strong>24.5 x 17 cm<br \/>\n<\/strong><strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Broj stranica: <strong>327<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Cijena: <strong>\u20ac19,90 <\/strong>\/ 150,00 kn<\/p>\n<p><strong><strong><strong>\u2022\u00a0\u00a0<a title=\"NARUD\u017dBA\" href=\"http:\/\/pergamena.hr\/?page_id=1138\">NARU\u010cI<\/a><strong> <strong>\u00a0\u2022<\/strong><\/strong><\/strong><br \/>\n<\/strong><\/strong><\/p>\n<blockquote>\n<p style=\"text-align: justify;\"><strong>Filolog Marijan Stojkovi\u0107:<\/strong><br \/>\nKad se u drugoj polovici XIX. stolje\u0107a, zahvaljuju\u0107i u prvom redu djelatnosti njema\u010dkih autora iz Leipzi\u0161ke \u0161kole, prou\u010davanje jezika profiliralo u samostalnu znanstvenu disciplinu, nije to moglo ostati bez utjecaja na cjelovitost onoga \u0161to se dotada zvalo filologija, utoliko prije \u0161to se, s druge strane, i naraslo zanimanje za povijest i kritiku knji\u017eevnih djela tako\u0111er postupno usmjerilo pravcem posebne znanstvene discipline \u2013 znanosti o knji\u017eevnosti. Taj filolo\u0161ki rascjep nije, dakako, mimoi\u0161ao ni hrvatsku filologiju \u010diji su tadanji protagonisti jednim dijelom \u0161kolovani doslovno u Leipzigu ili u suglasju s postavkama nauka tada neupitno vode\u0107e \u0161kole kojoj je Leipzig bio sredi\u0161tem i za koju se u me\u0111udobi ustalio inicijalno anegdotalni naziv mladogramati\u010dari (njem. Junggrammatiker). Vode\u0107i su pripadnici te \u0161kole Karl Brugmann (1849.-1919.), Berthold Delbruck (1842.-1922.), August Leskien (1840.-1916.), Hermann Osthoff (1847.-1919.), Hermann Paul (1846.-1921.), Otto Behagel (1854.-1936.). Glavne su postavke te \u0161kole: autonomnost glasovne razine jezika, nauk o beziznimnosti glasovnih zakona, zanimanje za sklonidbenu problematiku, u prou\u010davanju fokusiranje pojedinca a ne jezi\u010dnoga sustava, historizam, analogija. Utjecaj je mladogramati\u010darske \u0161kole potkraj XIX. i u po\u010detku XX. stolje\u0107a, kad su njezini protagonisti bili sve manje mladi, a sve vi\u0161e gramati\u010dari, bio tako jak da je poznati francuski jezikoslovac Andre Martinet jednom napisao daje europsko jezikoslovlje u ono vrijeme bilo \u201cnjema\u010dko poduze\u0107e\u201d. \u0160to su se ja\u010de profilirali jezikoslovlje i znanost o knji\u017eevnosti, bilo je izme\u0111u njih sve manje dodira, pa su uskoro postali vrlo rijetki znanstvenici koji bi se bavili i jezikoslovnom i knji\u017eevnoznanstvenom problematikom \u010duvaju\u0107i tako bar obrise negdanje jedinstvene discipline \u2013 filologije. Nestalo je, dakle, filologa, a pojavili su se jezikoslovci i stru\u010dnjaci za znanost o knji\u017eevnosti (njem. Literatunvissenschaftler). Rekoh, izravni i jasni odjeci takvih kretanja uo\u010dljivi su i u kroatistici u kojoj od po\u010detka osamdesetih godina XIX. stolje\u0107a traje neupitna dominacija hrvatskih vukovaca. Dobro raspore\u0111eni na svim va\u017enijim polo\u017eajima (u politici, znanosti i visokome \u0161kolstvu), s jakim politi\u010dkim osloncem, ostavljali su malo prostora druga\u010dijim pogledima, a jo\u0161 manje svojim eventualnim kriti\u010darima. U takvim se prilikama u hrvatskoj filologiji na po\u010detku XX. stolje\u0107a pojavio Marijan Stojkovi\u0107, autor kojega s pravom mo\u017eemo nazvati filologom, jer se osim za hrvatski jezik i njegovu pro\u0161lost zanimao za hrvatsku nacionalnu, kulturnu i crkvenu povijest, za knji\u017eevnost, narodoznanstvo i folklor, za ure\u0111enje \u0161kolstva. Stojkovi\u0107 je ro\u0111en 9. rujna 1879. u Podgori u koju su njegovi preci, kao \u0161to sam dokazuje, pristigli u drugoj polovici XVIII. stolje\u0107a. Pu\u010dku je \u0161kolu polazio u rodnome mjestu, a klasi\u010dnu gimnaziju u Splitu. U Zadru je zapo\u010deo studij bogoslovlja, da bi potom na sveu\u010dili\u0161tu u Grazu studirao slavistiku kao glavni i klasi\u010dnu filologiju kao sporedni predmet. Kod profesora Matije Murka na grada\u010dkom je sveu\u010dili\u0161tu doktorirao iz slavenske filologije napisav\u0161i i 15. velja\u010de 1908. obraniv\u0161i disertaciju o \u017eivotu i djelu Bartola Ka\u0161i\u0107a. Godinu dana poslije u Grazu je polo\u017eio profesorski ispit. Iste (1909.) godine po\u010deo je kao suplent raditi u Zadru na dr\u017eavnoj gimnaziji s hrvatskim nastavnim jezikom, na kojoj je potom profesor sve dok god. 1921. Zadar Rapallskim ugovorom izme\u0111u Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije nije pripao Italiji. Nakon toga je profesor na Tehni\u010dkoj srednjoj \u0161koli u Ljubljani odakle je, na vlastiti zahtjev, god. 1935. premje\u0161ten za profesora na Prvu (donjogradsku) klasi\u010dnu gimnaziju u Zagrebu. U rujnu 1941. Stojkovi\u0107 je \u201cpridieljen na slu\u017ebu u Dr\u017eavni ured za jezik\u201d (\u201cNarodne novine\u201d, 211\/1941.)- Umirovljenje god. 1944. Nakon \u0161to je JAZU god. 1948. obnovila rad na Rje\u010dniku hrvatskoga ili sipskoga jezika, koji je zastao 1938. nakon smrti Tome Mareti\u0107a, Stojkovi\u0107 je do 1958. radio kao obra\u0111iva\u010d gra\u0111e obradiv\u0161i za to vrijeme preko 1200 tiskanih stranica, po \u010demu pripada najplodnijim obra\u0111iva\u010dima koji su radili na tome leksikografskom djelu. Preminuo je u Zagrebu 10. travnja 1965. U Stojkovi\u0107evoj se stru\u010dnoj i znanstvenoj djelatnosti ocrtava nekoliko tematskih krugova. Prvi su krug vrijeme, \u017eivot i djela znamenita isusovca Bartola Ka\u0161ica (lat. Bartholomaeo Cassio; Pag, 15. kolovoza 1575. \u2013 Rim, 28. prosinca 1650.). Kad se Stojkovi\u0107 poduhvatio opisati \u017eivot i djela Bartola Ka\u0161i\u0107a, znatan je dio Ka\u0161i\u0107evih djela bio te\u017ee dostupan i\/ili u rukopisu. Kroatisti\u010dka znanja o Ka\u0161i\u0107u kao i o vremenu i opsegu crkvene obnove u hrvatskim zemljama bila su neusporedivo skromnija i nepouzdanija od onih s kraja istoga stolje\u0107a, navlastito nakon \u0161to su od po\u010detka devedesetih godina upravo Ka\u0161i\u0107 i njegovo djelo postali jednom od velikih tema podjednako jezikoslovne i knji\u017eevnopovijesne kroatistike. U rukopisu je ostala i Ka\u0161i\u0107eva autobiografija <em>Vita Bartholomei Cassii Dalmatae ab ipsomet conscripti et dono data a P. Raphaele Prodanello Ragusino P. Raphaelli Tudisio ex sorore filio<\/em> (\u201c\u017divot Bartola Ka\u0161ica koji je on sam napisao\u2026\u201d). Stojkovi\u0107 misli daje svoj \u017eivotopis, pisan u tre\u0107em licu, Ka\u0161i\u0107 napisao 1650., posljednje godine svoga \u017eivota, ali su kasniji istra\u017eiva\u010di skloniji vezati je za god. 1649. \u017divotopis, koji je god. 1940. na latinskom izdao i bilje\u0161kama popratio Miroslav Vanino D. 1., sadr\u017ei obilje zanimljivih i va\u017enih podataka historiografske vrijednosti o krajevima kojima je Ka\u0161i\u0107 prolazio i u kojima je boravio (o Dubrovniku, Bosni, Slavoniji, Srijemu, Beogradu), a po mnogim se pojedinostima pretpostavlja da nije pisan samo \u201ciz glave\u201d, po sje\u0107anju nego i po nekim dokumentima i bilje\u0161kama. (Upravo su ti podaci bili jakim poticajem da se Ka\u0161i\u0107ev \u017eivotopis prevede na hrvatski i izda u dva izdanja razli\u010ditih naslova: Putovanje slavenskim zemljama, 1987. i \u017divot Bartola Ka\u0161i\u0107a, 1999.) Naravno, vi\u0161e zbog podataka iz \u201cosobne povijesti\u201d Ka\u0161i\u0107eve Stojkovi\u0107 je za okosnicu svoje studije o Bartolu Ka\u0161i\u0107u uzeo upravo njegovu autobiografiju oko koje sla\u017ee i pone\u0161to komentira ostale podatke, doga\u0111aje i imena va\u017ena za poznavanje njegova \u017eivota, djelatnosti i djela. Temi Ka\u0161i\u0107 posvetio je Stojkovi\u0107 jo\u0161 nekoliko radova koji se u ovom izboru donose uprvome dijelu (\u201cVrijeme i djelo Bartula Ka\u0161i\u0107a\u201d). Ti radovi, kao i njegova disertacija, unato\u010d \u010dinjenici \u0161to su u me\u0111udobi u koje\u010demu deaktualizirani i\/ili demantirani, potvr\u0111uju kako je Stojkovi\u0107 bio svjestan iznimne va\u017enosti Bartola Ka\u0161i\u0107a za hrvatsku gramatikograflju, knji\u017eevnost i kulturnu pro\u0161lost, ali i, suvremenim nazivljem re\u010deno, za standardizaciju hrvatskoga jezika. Taj bi doprinos posigurno bio neusporedivo ve\u0107i da Ka\u0161i\u0107ev prijevod Svetoga pisma, nakon mnogih peripetija, nije ostao u rukopisu, nego da je bio objavljen onda kad je do\u010det (a ne tek god. 1999.)! Mjestimi\u010dna Stojkovi\u0107eva danas neobi\u010dna leksi\u010dka i terminolo\u0161ka rje\u0161enja, kao i neke stavove ne samo iz radova o Ka\u0161i\u0107u, danas treba promatrati i ocjenjivati u kontekstu dru\u0161tvenih i stru\u010dnih prilika kad su nastajali. Drugi su va\u017ean dio Stojkovi\u0107evih stru\u010dnih preokupacija radovi koje je objavljivao u \u201cZborniku za narodni \u017eivot i obi\u010daje Ju\u017enih Slavena\u201d JAZU. To su ve\u0107inom, du\u017ei ili kra\u0107i, radovi iz narodoznanstva: \u201cSito i re\u0161eto u narodnom vjerovanju\u201d, \u201cNasta\u010dilo, sta\u010dilo, svatovski \u010dlan\u201d, \u201cPoljubiti babu\u2026\u201d, \u201cKomo\u0161tre\u201d (\u201cZbornik\u201d, knj. XXVII.), \u201c\u010cudo od kokota\u201d (knj. XXVIII\u201d), \u201cRog\u201d, \u201cPojas\u201d (knj. XXIX.), \u201cObu\u0107a\u201d, \u201cSretni i nesretni dani\u201d, \u201cSta\u0107ilo, sta\u0107el ili sta\u010dilo\u201d (knj. XXX.), \u201cStati na nogu\u201d (knj. XXXII.). Uz te ima radova o djelima usmene narodne knji\u017eevnosti (\u201cTri hrvatske narodne pripovijetke\u201d, knj. XXXII.; ((Narodne pripovijetke Bunjevaca\u201d, knj. XL.), o starim hrvatskim ljekaru\u0161ama (knj. XXXI.), pa sitnijih \u201chistorijskih priloga\u201d (knj. XXXVII.)- Kako su narodna vjerovanja, obi\u010daji i pjesme povezani s jezikom u kojem se oblikuju, ima me\u0111u tim Stojkovi\u0107evim prinosima i takvih koji su zanimljivi jezikoslovcima, npr. rad \u201c\u2018Oposun\u2019 \u2018naoposun\u2019 i trokratno \u2018naoposuno kretanje\u2019\u201d (knj. XXVII.). (Isto vrijedi i za \u010dlanak \u201cProkleta Irudica\u201d, objavljen u \u201cNastavnom vjesniku\u201d, koji je ovdje uvr\u0161ten me\u0111u jezi\u010dne savjete, preporuke i zanimljivosti.) U \u201cZborniku\u201d je Stojkovi\u0107 objavio i portret prerano preminulog Ivana Lovri\u0107a (knj. XXVII.), dok je portrete don Mihovila Pavlinovi\u0107a i svoga grada\u010dkog profesora Matije Murka objavio u \u201cLjetopisu JAZU\u201d (knj. XLVI. i LIX.). Ipak, najop\u0161irniji rad koji je Stojkovi\u0107 objavio u \u201cZborniku\u201d posvetio je svomu rodnom mjestu i zavi\u010daju: \u201cPodgora u XVII. stolje\u0107u\u201d (\u201cZbornik\u201d, knj. XXIX., sv. 1., str. 95-145; objavljeno i kao poseban otisak: Zagreb, 1933.).To je, zapravo, mala monografija o Podgori koju njezin podnaslov (\u201cObiteljske i demioti\u010dne crtice od 1621 do 1730 godine\u201d) jasno tematski ome\u0111uje. Iz niza \u201cdemioti\u010dnih\u201d izdvajamo podatak da su Stojkovi\u0107i \u201cu Podgori otprilike od g. 1770.\u201d (str. 144). Ne\u0161to je pozornosti posve\u0107eno jeziku (str. 105-107), a donosi se i ne\u0161to onomasti\u010dke gra\u0111e (popis starijih podgorskih prezimena, str. 122-139). Nakon \u0161to je srpski knji\u017eevni povjesni\u010dar i politi\u010dar Jovan Skerli\u0107 odr\u017eao i objavio svoje predavanje o jezi\u010dnom i grafijskom ujedinjenju Hrvata i Srba (\u201cIsto\u010dno ili ju\u017eno nare\u010dje?\u201d, 1913.), pokrenuta je u \u201cSrpskom knji\u017eevnom glasniku\u201d anketa o tim pitanjima u kojoj je sudjelovalo i nekoliko hrvatskih jezikoslovaca i knji\u017eevnika. Niz tada mladih hrvatskih knji\u017eevnika po\u010deo je pisati ekavski, \u0161to je, naravno, potaknulo razli\u010dite jezi\u010dne, pravopisne i slovopisne nedoumice. Upravo u tom se kontekstu pojavljuje Stojkovi\u0107ev \u010dlanak \u201cJedna knji\u017eevnost\u201d (1918.) u kojem, odgovaraju\u0107i na neodr\u017eiva stajali\u0161ta Ivana Krnica o hrvatskom jeziku i pi\u0161u\u0107i o na\u010dinima kako se u pro\u0161losti poku\u0161alo rije\u0161iti pisanje refleksa \u201cjata\u201d, iznosi prijedlog fra Gabre Purati\u0107a, prireditelja Ka\u010di\u0107eva \u201cRazgovora ugodnog\u201d, da se svi refleksi \u201cjata\u201d pi\u0161u slovom e s to\u010dkom (e). Premda se ubrzo Stojkovi\u0107 ogradio od tvrdnje da bi to bio njegov prijedlog za rje\u0161enje aktualne hrvatsko-srpske (i)jekavsko-ekavske fonolo\u0161ko-grafijske dvojbe (\u201cJedno razja\u0161njenje\u201d), ipak je \u010dinjenica da je njegovo aktualiziranje Purati\u0107eva prijedloga bar dijelom potaknuto spomenutim dvojbama, a ne (samo) \u017eeljom da se doradi hrvatski latini\u010dni slovopis. Kad su se nakon atentata u Marseillesu (9. listopada 1934.) i o\u010dekivana popu\u0161tanja stega \u0161estosije\u010danjske diktature u Hrvatskoj po\u010dele stjecati koliko-toliko povoljnije prilike za slobodniji razgovor o hrvatskome jeziku, njegovu pravopisu i njegovu dru\u0161tvenom polo\u017eaju, nastojanjem posebnoga odbora, \u010diji je \u010dlan bio i Marijan Stojkovi\u0107, u Zagrebu je 1936. osnovano Dru\u0161tvo Hrvatski jezik. Pravila toga Dru\u0161tva Savska je banovina odobrila 17. velja\u010de 1937. Iz 2. \u010dlanka pravila doznaje se da je Dru\u0161tvu svrha \u201cnjegovanje hrvatskoga jezika, t. j. njegovo unapre\u0111ivanje, \u010duvanje njegova duha i nastojanje oko pravilne njegove upotrebe na svim podru\u010djima govora i pisanja\u201d. Nakon odobrenja pravila, 6. lipnja 1937. izabrano je vodstvo Dru\u0161tva (predsjednik Tomo Mati\u0107, potpredsjednik Stjepan Iv\u0161i\u0107) u kojem je Stojkovi\u0107 jedan od triju odbornika. Kako bi te svoje ciljeve \u0161to uspje\u0161nije ostvarivalo, Dru\u0161tvo je kao svoje stru\u010dno glasilo pokrenulo \u010dasopis \u201cHrvatski jezik\u201d (urednik Stjepan Iv\u0161i\u0107). Prije \u201cHrvatskoga jezika\u201d Stojkovi\u0107 je (uglavnom u \u201cNastavnom vjesniku\u201d) iz jezikoslovne kroatistike objavio vi\u0161e kra\u0107ih savjetodavno-problemskih \u010dlanaka u kojima nije uvijek zagovarao rje\u0161enja koja je prihvatila kasnija hrvatska jezi\u010dna praksa (o rije\u010dima za podu\u0161je, o posvojnim pridjevima od vlastitih imenica na -ina, o zamjenici \u010digovl\u010dihov). U \u201cHrvatskome jeziku\u201d Stojkovi\u0107 je objavio tri kra\u0107a, u skladu s temeljnom orijentacijom \u010dasopisa, savjetodavna \u010dlanka (\u201c\u0160to ili \u0161ta?\u201d, \u201c\u2018Kamo \u0107emo danas?\u2019 mjesto \u2018Kuda \u0107emo danas?\u2019\u201d i\u201d\u2018Svijet posta po njemu\u2019\u201d mjesto \u2018kroza nj\u2019\u201d). Preporuke iz tih \u010dlanaka uglavnom su izdr\u017eale ku\u0161nju proteklih desetlje\u0107a. Posebno je va\u017eno \u0161to je Stojkovi\u0107 pravodobno upozorio Nikolu Andri\u0107a i Isu Velikanovi\u0107a kako bi bilo pravilnije i bolje da se njihov tada najavljivani slikovni rje\u010dnik umjesto \u201c\u0160ta je \u0161ta\u201d (Zagreb, 1938.) zove \u201c\u0160to je \u0161to\u201d ili bar \u201c\u0160to je \u0161ta\u201d. Andri\u0107 i Velikanovi\u0107 nisu ga, na\u017ealost, poslu\u0161ali. \u010casopis \u201cHrvatski jezik\u201d,zakojisunekiodu\u0161evljeni suvremenici isticali da je potreban svakomu tadanjem hrvatskom inteligentu \u201ckao korica kruha\u201d, postao je vrlo brzo neredovit tako daje jedino njegovo godi\u0161te trobrojem 8-9-10 s mukom kompletirano tek u po\u010detku god. 1940.! S obzirom na \u010dinjenicu da potreba za stru\u010dnom skrbi za hrvatski jezik nije nestala, preuzeli su je pripadnici Pokreta za hrvatski knji\u017eevni jezik u okviru kojega je npr. Kruno Krsti\u0107 objavio \u010dlanak \u201cHrvatski knji\u017eevni jezik\u201d (\u201cObzor\u201d, 51\/1940.) a Petar Guberina \u201cHrvatski jezi\u010dni osje\u0107aj i srpski jezi\u010dni osje\u0107aj\u201d (\u201cObzor\u201d, 69\/1940.). Ta su dvojica autora izradila i <em>Rje\u010dnik razlika izme\u0111u hrvatskoga i srpskoga knji\u017eevnog jezika<\/em> (Zagreb, 1940.). Kako su tada neki osporavali i naziv hrvatski jezik i postojanje hrvatskoga jezi\u010dnog kontinuiteta, kao protudokaz napisao je Stojkovi\u0107 op\u0161iran i dokumentiran \u010dlanak \u201cOko hrvatskoga jezika\u201d (1940.). \u0160est i pol desetlje\u0107a poslije, a bez dostatna poznavanja sudbine i polo\u017eaja hrvatskoga jezika u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca \/ Jugoslaviji, mo\u017eda bi se netko mogao upitati o smislu Stojkovi\u0107eva nabrajanja autora, naslova i godina (stolje\u0107a). U ono vrijeme, me\u0111utim, sve je prije negoli zali\u0161no bilo konstatirati npr. da je naziv \u201chrvatski\u201d \u201czajezik naroda hrvatskoga\u2026 posvjedo\u010den za sve staro historijsko podru\u010dje hrvatsko\u201d, doti\u010dno da je \u201cutemeljen na pro\u0161losti, tradiciji i sada\u0161njosti i danas sa\u010duvan na cijelom podru\u010dju\u201d. Dokumentirati tu dubinu stolje\u0107a opstojnosti i povezanosti hrvatskoga naroda i njegova jezika unato\u010d svim ranim i kasnijim slavisti\u010dkim nedoumicama, vrludanjima i zabludama \u2013 to nije bio nimalo lak zadatak koji je Stojkovi\u0107, s obzirom na ondanje prilike, s uspjehom izvr\u0161io. Nakon \u0161to je progla\u0161ena Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska, pitanje koncepcije pravopisa hrvatskoga jezika na\u0161lo se na istaknutom mjestu jezi\u010dne politike nove vlasti. Budu\u0107i da je, uz ostale radove, op\u0161irnim osvrtom na \u0161esto izdanje Brozova <em>Hrvatskoga pravopisa<\/em> (Zagreb, 1915.) u redakciji Dragutina Borani\u0107a o\u010ditovao svoju zainteresiranost za pravopisna pitanja, zajedno s Bla\u017eom Juri\u0161i\u0107em, Franjom Ciprom, Nikolom Ron\u010devi\u0107em, Josipom Mi\u0161i\u0107em, Krunom Krsti\u0107em i Ljudevitom Jonkeom Marijan je Stojkovi\u0107 imenovan u pravopisno povjerenstvo koje je zasjedalo od polovice listopada do polovice prosinca 1941. i na kraju ve\u0107inom glasova zaklju\u010dilo da pravopis hrvatskoga jezika ima ostati fonolo\u0161ki, otprilike onakav kako je modificiran u <em>Ministarskoj naredbi o hrvatskom pravopisu<\/em> (objavljena 23. lipnja 1941.). Stojkovi\u0107 se s takvim zaklju\u010dkom ve\u0107ine nije suglasio. Stoga je svoje razloge za morfonolo\u0161ki koncipiran pravopis hrvatskoga jezika iznio u posebnom elaboratu (\u201cOdvojeno mi\u0161ljenje\u201d) koji je u kroatistici ostao nepoznanicom sve do po\u010detka devedesetih godina XX. stolje\u0107a (v. \u201cJezik\u201d, god. XXXIX.). Poznato je da se vrhovni politi\u010dki autoritet tada priklonio morfonolo\u0161kom (\u201ckorienskom\u201d) pravopisu, a taj je zahtjev jasno formuliran <em>Zakonskom odredbom o hrvatskom jeziku, o njegovoj \u010disto\u0107i i o pravopisu<\/em> (objavljena 14.kolovoza 1942.). U skladu s tom odredbom obustavljen je rad na fonolo\u0161ki koncipiranu Hrvatskom pravopisu Franje Cipre, Petra Guberine i Krune Krsti\u0107a, a u Hrvatskom dr\u017eavnom uredu za jezik kao privremeni pravopisni priru\u010dnik izra\u0111eno je <em>Koriensko pisanje<\/em> (priredio A. B. Klai\u0107; dva izdanja 1942.). Za prelazak s fonolo\u0161kog na \u201ckorienski\u201d pravopis odre\u0111eno je \u0161estomjese\u010dno prijelazno razdoblje koje je zapo\u010delo 1. srpnja 1942. Kad je 1. sije\u010dnja 1943. \u201ckorienski\u201d pravopis postao obvezatnim (slu\u017ebenim), Marijan Stojkovi\u0107 oglasio se \u010dlankom \u201cHrvatski pravopis\u201d u kojem, s argumentacijom i podacima iz \u201cOdvojenog mi\u0161ljenja\u201d, dokazuje da je uvo\u0111enje \u201ckorienskog\u201d pravopisa povratak hrvatskoj pravopisnoj tradiciji nasilno prekinutoj narud\u017ebom i uvo\u0111enjem fonolo\u0161ki zasnovana <em>Hrvatskoga pravopisa<\/em> Ivana Broza (1. izdanje 1892.). Stojkovi\u0107 u zaklju\u010dku toga \u010dlanka doslovno veli: \u201cTko danju i no\u0107u, tako govore\u0107i, prevr\u0107e listove prvih autenti\u010dnih izdanja hrvatskih knji\u017eevnika, mo\u017ee se lako uvjeriti, da su pisana po korienskom pravopisu, da se sasvim lako i gladko \u010ditaju, uvjerit \u0107e se, da se ponovnim uvodjenjem korienskoga pravopisa nije u\u010dinio skok u strano, nepoznato i tudje, nego da su se Hrvati vratili na svoju starinu i na svoju pismenu predaju.\u201d Nakon drugoga svjetskog rata Stojkovi\u0107eva je stru\u010dna djelatnost znatno manjega opsega. Uz to \u0161to je kao obra\u0111iva\u010d predano radio na Akademijinu Rje\u010dniku, objavio je nekoliko jezikoslovnih radova (u \u201cJeziku\u201d, \u201cFilologiji\u201d, Radu JAZU). Medu tim je radovima najop\u0161irnija rasprava O naglasku glagolskih imenica, mladogramati\u010darski (pre)izda\u0161na u oprimjerivanju i s prijedlozima za koje je i u vrijeme objavljivanja moralo biti jasno da ne\u0107e biti prihva\u0107eni. U Stojkovi\u0107evu je raspravljanju o prozodijskim pitanjima, naime, sputanost vukovskim, doti\u010dno Dani\u010di\u0107evim postavkama bila vrlo jaka i od nje su i on i hrvatska (vukovska) normativistika sporo i vrlo nevoljko odustajali ne uo\u010davaju\u0107i (ili ignoriraju\u0107i) jaz stoje rastao izme\u0111u njihovih propisa i stvarnog stanja u hrvatskoj standardnojezi\u010dnoj (napose prozodijskoj) praksi. Filolo\u0161ka djelatnost Marijana Stojkovi\u0107a trajala je du\u017ee od pola stolje\u0107a. Iako su ovdje spomenuti njegovi radovi o Bartolu Ka\u0161icu, o hrvatskom jeziku, pravopisu i narodoznanstvu, Stojkovi\u0107 je pisao i o drugim pitanjima, npr. o osuvremenjivanju \u0161kolstva (\u201cModerna humanisti\u010dka srednja \u0161kola\u201d, \u201cHrvatska njiva\u201d, II.), o nekroatisti\u010dkim temama (\u201cFichte i njema\u010dka narodnost\u201d, \u201cHrvatska njiva\u201d, I.), priredio je Ovidijeve pjesme i dr. Djeluju\u0107i kao srednjo\u0161kolski profesor, a ne u znanstvenim ustanovama ili na sveu\u010dili\u0161tu, ostavio je za sobom tematski raznoliko djelo u kojem jasno pulsiraju svi prijelomi i zaokreti koji su u prvoj polovici XX. stolje\u0107a imali utjecaja na hrvatski jezik i pravopis, a u tim je doga\u0111ajima i sam sudjelovao. Mo\u017eda su upravo zbog toga hrvatski filolog Marijan Stojkovi\u0107 i njegovo djelo u \u010detiri desetlje\u0107a nakon njegove smrti tako uspje\u0161no potisnuti na marginu jezikoslovne kroatistike, a odatle do zaborava vrlo je kratak put. Kao zapreka njegovu prela\u017eenju sastavljena je i prire\u0111ena ova knjiga radova iz jezikoslovne kroatistike, jer nedavnu povijest hrvatskoga jezika (i jezikoslovne kroatistike) nije mogu\u0107e cjelovito sagledati bez vrijednih, a pomalo zaboravljenih prinosa kakvi su i prinosi Marijana Stojkovi\u0107a.<br \/>\n<strong>Marko Samard\u017eija<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n<div class='shareinpost'><ul class=\"socialwrap row\"><li class=\"iconOnly share\">Preporu\u010di putem :<\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Preporu\u010di knjigu : Hrvatske jezi\u010dne i pravopisne dvojbe na Facebooku'  href='http:\/\/www.facebook.com\/sharer.php?u=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D310&amp;t=Hrvatske+jezi%C4%8Dne+i+pravopisne+dvojbe'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='facebook'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-204px 0px'   \/> <span class=\"head\">Preporu\u010di knjigu<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Dijeli : Hrvatske jezi\u010dne i pravopisne dvojbe na google plus'  href='https:\/\/plusone.google.com\/_\/+1\/confirm?hl=en&amp;url=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D310&amp;title=Hrvatske+jezi%C4%8Dne+i+pravopisne+dvojbe'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='gplus'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-425px 0px'   \/> <span class=\"head\">Dijeli na google plus<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Dijeli : Hrvatske jezi\u010dne i pravopisne dvojbe na Linkedinu'  href='http:\/\/www.linkedin.com\/shareArticle?mini=true&amp;url=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D310&amp;title=Hrvatske+jezi%C4%8Dne+i+pravopisne+dvojbe&amp;summary=%0A%0A%E2%80%A2+%C2%A0Autor%3A+Marijan+Stojkovi%C4%87%0A%E2%80%A2+%C2%A0Godina+izdanja%3A+2005.%0A%E2%80%A2+%C2%A0+Uvez%3A+tvrdi%0A%E2%80%A2+%C2%A0Dimenzije%3A+24.5+x+17+cm%0A%E2%80%A2+%C2%A0Broj+stranica%3A+327%0A%E2%80%A2+%C2%A0Cijena%3A+%E2%82%AC19%2C90+%2F+150%2C00+kn%0A%0A%E2%80%A2%C2%A0%C2%A0NARU%C4%8CI+%C2%A0%E2%80%A2%0A%0A%0AFilolog+Marijan+Stojkovi%C4%87%3A%0AKad+se+u+drugoj+polovici+XIX.+stolje%C4%87a%2C+zahvaljuju%C4%87i+u+prvom+redu+djelatnosti+njema%C4%8Dkih+autora'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='linkedin'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-578px 0px'   \/> <span class=\"head\">Dijelite putem linkedina<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Tweetaj o ovoj knjizi : Hrvatske jezi\u010dne i pravopisne dvojbe na Twitteru'  href=\"http:\/\/twitter.com\/share?url=https%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D310&amp;text=Hrvatske+jezi%C4%8Dne+i+pravopisne+dvojbe+-+\"  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='twitter'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-1105px 0px'   \/> <span class=\"head\">Tweetajte o ovoj knjizi<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_self'  title='Ispi\u0161i stranicu : Hrvatske jezi\u010dne i pravopisne dvojbe za kasnije \u010ditanje'  href='javascript:window.print();'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='print'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-884px 0px'   \/> <span class=\"head\">Ispi\u0161ite stranicu<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a rel=\"_self\" href=\"mailto:?subject=pergamena.hr%20\u2502%20Izdava\u010dka%20ku\u0107a%20iz%20Zagreba%20:%20Hrvatske%20jezi\u010dne%20i%20pravopisne%20dvojbe&amp;body=\u0160aljem%20Vam%20poveznicu%20preko%20internet%20stranice%20pergamena.hr%20na%20knjigu%20:%20%20%20https:\/\/pergamena.hr\/?p=310\" title=\"Preporu\u010di knjigu prijateljima : Hrvatske jezi\u010dne i pravopisne dvojbe e-mailom\"><img src=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif\" height=\"16\"  width=\"16\" style=\"background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-187px 0px\" class=\"image-16\"  alt=\"email\" \/> <span class=\"head\">Preporu\u010dite knjigu prijateljima<\/span><\/a><\/li><\/ul><div class=\"clean\"><\/div> <\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u2022 \u00a0Autor: Marijan Stojkovi\u0107 \u2022 \u00a0Godina izdanja: 2005. \u2022 \u00a0 Uvez: tvrdi \u2022 \u00a0Dimenzije: 24.5 x 17 cm \u2022 \u00a0Broj stranica: 327 \u2022 \u00a0Cijena: \u20ac19,90 \/ 150,00 kn \u2022\u00a0\u00a0NARU\u010cI \u00a0\u2022 [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":719,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[6,52],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/310"}],"collection":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=310"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/310\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2824,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/310\/revisions\/2824"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/719"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=310"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=310"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=310"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}