
BIBLIOTEKA: CROATICUM
Ričoslovje
Život i rad O Šimi Starčeviću nije pisano mnogo, pisano je relativno malo. Međutim, ono što je napisano u osnovi se svodi na nepodijeljeno isticanje osobne i jezikoslovne iznimnosti Š. Starčevića. Tako i dr. Branko…
- Godina izdanja
- 2009
- Uvez
- tvrdi
- Broj stranica
- 179
- ISBN
- 9789536576395
13,30 €Cijena iz kataloga
Cijena na 10.09.2026.: 13,30 €
Upit za knjiguNaslov knjige već je upisan u obrazac. Potvrdit ćemo aktualnu cijenu i dostupnost.
Podijeli knjigu
Izbliza
O knjizi
Život i rad
O Šimi Starčeviću nije pisano mnogo, pisano je relativno malo. Međutim, ono što je napisano u osnovi se svodi na nepodijeljeno isticanje osobne i jezikoslovne iznimnosti Š. Starčevića. Tako i dr. Branko Drechsler studiju o Anti Starčeviću otvara osvrtom na strica mu Šimu: “Šime Starčević je najznatnije lice naše književnosti u dopreporodno doba u Hrvatskoj. Bio je lijepo obrazovan čovjek, umio je talijanski, francuski i njemački… Bio je to posve originalni duh, koji je prije Vuka Karadžića više cijenio govor s usta naroda od tradicija književnih i koji je u ovoj gramatici, i ako to u povijesti slovjenske filologije nije poznato, prvi odredio i posve točno obilježio četiri hrvatska akcenta, dok je Vuk u Srpskom rječniku (1818.) pozna samo tri akcenta.” Istu ocjenu vrlo opsežno, detaljno i argumentirano razrađuje i u poznatoj posebnoj studiji. Reafirmaciji Šime Starčevića posebno su pridonijeli jezikoslovni radovi Zlatka Vincea o zadarskom književno-jezičnom krugu i ikavici. Spomenutim se ocjenama pridružuju i najnovije. Osvrćući se, u prigodi 190. godišnjice objavljivanja Ričoslovice Šime Starčevića, na prvu slovnicu hrvatskoga jezika napisanu hrvatskim jezikom, Branka Tafra (autorica nadahnutog i lingvistički serioznog pogovora u pretisku iste) ističe: “Jesu li nam potrebna jezikoslovna iskapanja kad su tolika suvremena jezična pitanja neriješena, neistražena i neopisana, od dijalektoloških, preko substandardnih do normativnih, s pravom se trebamo zapitati.” Obrazlažući opravdanost samopostavljenoga pitanja, kao i potvrdni odgovor na njega, Tafra nabraja cijeli niz jezikoslovnih dragulja do kojih je došla proučavajući Ričoslovicu. Ti su dragulji, osim što zaslužuju veću istraživačku pozornost, prema njezinu mišljenju, “(…) najbolji pokazatelj novoštokvskoga obilježja standardizacije hrvatskoga jezika prije same kodifikacije novoštokavske norme.”
O Starčevićevoj Ricsoslovici, Sanda Ham zaključuje: “Nova ricsoslovica iliricska sastoji se od dijelova uobičajenih za hrvatske stare gramatike pa osim poglavlja u kojima se opisuju slova i glasovi, vrste riječi i pravopis, Ricsoslovica ima i primjere poslovica (…) i uzorke različitih vrsta pisama, poslanica. Građa je raspoređena u 16 glava, a redoslijed je izlaganja građe neuobičajen – pravopisno i naglasno poglavlje dolazi pri kraju, a popis je poslovica u poglavlju o slovima. Ricsoslovica se razlikuje od svojih suvremenica i prethodnica i po tom što je na mnogim stranicama polemičke naravi.” (Iz pogovora)
Odjek knjige u javnosti
Pergamenino izdanje Ričoslovje Šime Starčevića, koje je 2009. godine priredio i opsežnim pogovorom popratio Ante Selak, zabilježilo je odjek u hrvatskoj kulturnoj i znanstvenoj javnosti. Ponovnim predstavljanjem Starčevićeva jezikoslovnog nasljeđa izdanje je pridonijelo dostupnosti važnih izvora za proučavanje povijesti hrvatskoga književnog jezika, osobito ličke ikavske tradicije i hrvatskih jezičnih prijepora 19. stoljeća.
Ivan Brlić u radu „Lički jezikoslovci kao dio hrvatskoga kulturnoga identiteta”, objavljenom u časopisu Kroatologija, razmatra doprinos Šime Starčevića i Frana Kurelca hrvatskoj jezičnoj povijesti. U osvrtu na Starčevićev život, djela i dosadašnja znanstvena istraživanja izričito upućuje na pogovor Pergamenina izdanja Ričoslovje iz 2009. godine, koji je priredio Ante Selak. Time se Selakov rad potvrđuje kao vrijedno biografsko i bibliografsko uporište za daljnje proučavanje ličkoga jezikoslovca.
Posebno je značajna izravna znanstvena uporaba izdanja u radu Roberta Bacalje, Katarine Ivon i Slavice Vrsaljko, „Šime Starčević i Glasnik dalmatinski”, objavljenom 2013. godine u časopisu Croatica Christiana Periodica. Autori istražuju Starčevićeve jezične, društveno-političke i prosvjetiteljske priloge objavljene u Glasniku dalmatinskom, osobito njegove stavove o hrvatskome književnom jeziku i zagovaranju ikavskoga izgovora. Pri tumačenju Starčevićevih pogleda na oblikovanje zajedničkoga književnog jezika izravno se pozivaju na Selakov pogovor u Pergameninu izdanju, navodeći stranicu 157. Selakova analiza tako postaje sastavnim dijelom znanstvenog razmatranja Starčevićevih jezičnih koncepcija i njihova povijesnog značenja.
Javno predstavljanje knjige u Požegi dokumentirala je Požeška kronika 1. veljače 2013. godine u članku „Pitanje identiteta hrvatskog jezika ulaskom u EU”. U Gradskoj knjižnici i čitaonici Požega, u organizaciji Ličkoga zavičajnog društva „Vila Velebita”, predstavljene su dvije Pergamenine knjige: Starčevićevo Ričoslovje i Milkovićeva Lička štokavska ikavica. O njihovoj vrijednosti za razumijevanje povijesti hrvatskoga jezika i jezičnoga identiteta govorili su Ante Selak i Ante Bežen. Predstavljanje je održano u kontekstu obilježavanja dvjestote obljetnice prve hrvatske gramatike napisane hrvatskim jezikom.
Prisutnost Pergamenina izdanja u novijoj znanstvenoj literaturi potvrđuje i Bojan Marotti u radu „Trubeckoj i Jakobson o Šimi Starčeviću: Jedan prigovor i jedna pohvala”, objavljenom 2023. godine u zborniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Medhóta šrávah II: Misao i slovo. Razmatrajući Starčevićev doprinos razvoju jezikoslovne misli i njegovo mjesto u povijesti proučavanja hrvatskoga naglasnog sustava, Marotti se poziva na ranija istraživanja, među kojima i Selakov rad. U bibliografiji izričito navodi Selakov pogovor „Šime Starčević (Žitnik, 1784. – Karlobag, 1859.)”, objavljen na stranicama 141–177 Pergamenina Ričoslovja. Time je i u novijoj znanstvenoj literaturi dokumentirana prisutnost Selakova prinosa proučavanju Starčevićeva djela.
Javno predstavljanje i znanstveni radovi koji se pozivaju na Pergamenino izdanje svjedoče o njegovoj trajnoj prisutnosti u istraživanjima hrvatske jezične i kulturne baštine. Osobitu vrijednost ima Selakov pogovor, koji Starčevićev život i djelo smješta u širi povijesni i jezikoslovni kontekst te pridonosi očuvanju i dostupnosti njegova nasljeđa novim naraštajima istraživača i čitatelja.
Izvori:
- Ivan Brlić, „Lički jezikoslovci kao dio hrvatskoga kulturnoga identiteta”, Kroatologija, 1 (2010.), br. 2, str. 24–42, osobito str. 26. Znanstveni rad na Hrčku (PDF).
- Robert Bacalja, Katarina Ivon i Slavica Vrsaljko, „Šime Starčević i Glasnik dalmatinski”, Croatica Christiana Periodica, 37 (2013.), br. 71, str. 129–144, osobito str. 135. Znanstveni rad na Hrčku.
- „Pitanje identiteta hrvatskog jezika ulaskom u EU”, Požeška kronika, 1. veljače 2013. Medijski izvještaj o predstavljanju knjiga.
- Bojan Marotti, „Trubeckoj i Jakobson o Šimi Starčeviću: Jedan prigovor i jedna pohvala”, u: Medhóta šrávah II: Misao i slovo, HAZU, Zagreb, 2023., str. 47–71, osobito bibliografija na str. 67. Izdanje HAZU-a (PDF).



