• Autor: Nikola Andrić
• Godina izdanja: 1997.
• Uvez: meki
• Dimenzije: 18 x 12 cm
• Broj stranica: 160
• Cijena: €8,00 / 60,00 kn
• NARUČI •
Pristup:
U skupštini “Matice Hrvatske” pod konac mjeseca siječnja 1911. povela se riječ o tom, kako bi se najpodesuijim načinom uputili književnici i novinari na veću brigu oko pravilnosti i ljepote jezične. Nadzornik hrvatskih srednjih škola i odbornik Matičin dr. Stjepan Bosanac odštampao je svoj izvještaj i govor u feuilletonu “Narodnih Novina”, našto je pisac ovoga “Braniča” kao Član književnoga odjeljenja u uredništvu spomenutoga lista nadovezao niz članaka pod natpisom “Filološki zapisi; iz uredničke bilježnice”. Ti su eto članci pod novim natpisom po drugi put preštampani u ovu knjižicu. Dodani su cijeli novi odlomci za utvrdjivanje ideja iznesenih u prvom izdanju, a popravljene sitnice, koje su se piscu potkrale u novinskom slogu prve edicije. U svom izvještaju “O čistoći jezika hrvatskoga” upr’o je dr. Stjepan Bosanac pratom u jednu rak-ranu javnoga našega života, koju valja liječiti. Mnogi naši književnici zaista zanemaruju osnovna pravila hrvatske gramatike i stilistike, počinjući polako zaboravljati i one stvari, koje su već odavno prečišćene i utvrdjene tako da ih nitko ne bi smio smetati s uma.
Bilo je neko doba u našoj nedavnoj prošlosti, kad se je sva hrvatska pismena javnost zanimala nesamo za Brozovo i Maretićevo “Iverje”, nego’ i za Živanovićev “Branič” i Boškovićeve studije o jeziku. Onda se je učilo, popravljalo i stvaralo, pa se nitko nije smio latiti pera prije nego što bi proučio najpotrebnije gramatičke, sintaktičke i stilističke osobine narodnoga govora. Prvi su se stručnjaci paštili, da izbiju iskru iz. kamena, a beletrističari i novinari voljno su se pokoravali njihovoj vlasti. Danas kao da je i opet došlo doba, da počnemo – ab ovo. U vatri dnevnoga rada i političkih trzavica odbio se nekako interes od pravoga osjećaja jezičnoga. Rijetki su naši novinari, koji su za cijelo to vrijeme pazili na čistoću jezika barem toliko, koliko se od naglosti njihova rada moglo iziskivati. Neki su u tom pogledu već koliko zastranili, da se mogu obilježiti kao primjeri zastrašivanja. Ne mislimo time reći, da je naš list u ovim stvarima ostao bez svojih nedostataka, ali s ponosom smijemo ustvrditi, da se je na jezik i stil u stupcima našega lista uvijek obraćala dolična pažnja. U nizu članaka, koje smo naumili donositi pod današnjim natpisom, ne mislimo poslužiti književnost bog-zna kakvom naučenjaćkom gradjom (ta se možda ne bi ni čitala), nego običnim primjerima jezičnoga zastranjivanja, u koje zapadaju – recimo – samo naši suradnici … Zato i stavljamo pod glavni natpis ovih članaka pobliže značenje “Iz uredničke bilježnice”. Iz drugih listova pobirat ćemo samo najvrtoglavije omaške, koje smo kao zastrašne primjere takodjer zapisali u svoje bilješke. Imena ne ćemo pominjati. (…) Vaš V. Jagić.
