Naslovnica: Branič jezika hrvatskoga

BIBLIOTEKA: CROATICUM

Nikola Andrić

Branič jezika hrvatskoga

Pristup: U skupštini "Matice Hrvatske" pod konac mjeseca siječnja 1911. povela se riječ o tom, kako bi se najpodesuijim načinom uputili književnici i novinari na veću brigu oko pravilnosti i ljepote jezične. Nadzornik hrvatskih srednjih…

Godina izdanja
1997
Uvez
meki
Broj stranica
160
ISBN
9536576007

8,00 €Cijena iz kataloga

Cijena na 10.09.2026.: 8,00 €

+ Dodaj u upit

Odaberite jednu ili više knjiga, a zatim pošaljite zajednički upit. Provjerit ćemo cijenu i dostupnost te vam se javiti što prije. Slanje upita ne obvezuje na kupnju.

Podijeli knjigu
Pošalji e-mailom

Izbliza

O knjizi

Pristup:
U skupštini "Matice Hrvatske" pod konac mjeseca siječnja 1911. povela se riječ o tom, kako bi se najpodesuijim načinom uputili književnici i novinari na veću brigu oko pravilnosti i ljepote jezične. Nadzornik hrvatskih srednjih škola i odbornik Matičin dr. Stjepan Bosanac odštampao je svoj izvještaj i govor u feuilletonu "Narodnih Novina", našto je pisac ovoga "Braniča" kao Član književnoga odjeljenja u uredništvu spomenutoga lista nadovezao niz članaka pod natpisom "Filološki zapisi; iz uredničke bilježnice". Ti su eto članci pod novim natpisom po drugi put preštampani u ovu knjižicu. Dodani su cijeli novi odlomci za utvrdjivanje ideja iznesenih u prvom izdanju, a popravljene sitnice, koje su se piscu potkrale u novinskom slogu prve edicije. U svom izvještaju "O čistoći jezika hrvatskoga" upr'o je dr. Stjepan Bosanac pratom u jednu rak-ranu javnoga našega života, koju valja liječiti. Mnogi naši književnici zaista zanemaruju osnovna pravila hrvatske gramatike i stilistike, počinjući polako zaboravljati i one stvari, koje su već odavno prečišćene i utvrdjene tako da ih nitko ne bi smio smetati s uma.
Bilo je neko doba u našoj nedavnoj prošlosti, kad se je sva hrvatska pismena javnost zanimala nesamo za Brozovo i Maretićevo "Iverje", nego' i za Živanovićev "Branič" i Boškovićeve studije o jeziku. Onda se je učilo, popravljalo i stvaralo, pa se nitko nije smio latiti pera prije nego što bi proučio najpotrebnije gramatičke, sintaktičke i stilističke osobine narodnoga govora. Prvi su se stručnjaci paštili, da izbiju iskru iz. kamena, a beletrističari i novinari voljno su se pokoravali njihovoj vlasti. Danas kao da je i opet došlo doba, da počnemo - ab ovo. U vatri dnevnoga rada i političkih trzavica odbio se nekako interes od pravoga osjećaja jezičnoga. Rijetki su naši novinari, koji su za cijelo to vrijeme pazili na čistoću jezika barem toliko, koliko se od naglosti njihova rada moglo iziskivati. Neki su u tom pogledu već koliko zastranili, da se mogu obilježiti kao primjeri zastrašivanja. Ne mislimo time reći, da je naš list u ovim stvarima ostao bez svojih nedostataka, ali s ponosom smijemo ustvrditi, da se je na jezik i stil u stupcima našega lista uvijek obraćala dolična pažnja. U nizu članaka, koje smo naumili donositi pod današnjim natpisom, ne mislimo poslužiti književnost bog-zna kakvom naučenjaćkom gradjom (ta se možda ne bi ni čitala), nego običnim primjerima jezičnoga zastranjivanja, u koje zapadaju - recimo - samo naši suradnici ... Zato i stavljamo pod glavni natpis ovih članaka pobliže značenje "Iz uredničke bilježnice". Iz drugih listova pobirat ćemo samo najvrtoglavije omaške, koje smo kao zastrašne primjere takodjer zapisali u svoje bilješke. Imena ne ćemo pominjati. (...) Vaš V. Jagić.

Odjek knjige u javnosti

Branič jezika hrvatskoga Nikole Andrića, koji je Pergamena objavila 1997. godine u biblioteci CROATICUM kao pretisak dopunjenoga drugog izdanja iz 1911., zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatskoga jezičnog savjetništva. Knjiga je nastala iz Andrićevih jezičnih zapisa objavljivanih u Narodnim novinama, u kojima je razmatrao česte jezične nepravilnosti, pitanja izražavanja i odnos književnoga jezika prema narodnim govorima. Pergamenino izdanje, popraćeno pogovorom Marka Samardžije, ponovno je približilo čitateljima jedno od najpoznatijih djela hrvatske jezične kulture s početka 20. stoljeća.

Ilija Protuđer u radu „Povijesni kronološki pregled hrvatskih jezičnih savjetnika (od početka) 1904. do 2004.”, objavljenom 2004. godine u časopisu Kolo Matice hrvatske, posvećuje Andriću značajnu pozornost. Prikazuje ga kao jednoga od važnih predstavnika hrvatskoga jezičnog savjetništva te razmatra njegovu brigu za jezičnu kulturu, odnos prema suvremenim normativnim strujanjima i nastojanje da hrvatski književni jezik očuva vlastitu izražajnu osobitost. Posebno ističe širinu jezičnih pitanja kojima se Branič bavi, od leksičkih i značenjskih do morfoloških i sintaktičkih.

Lada Badurina podrobnije je razmotrila Andrićevo djelo u raspravi „Standardizacijski procesi u 20. stoljeću”, objavljenoj 2011. godine u okviru Zagrebačke slavističke škole. Koristeći se Pergameninim pretiskom iz 1997., analizira Andrićev pristup jezičnom savjetovanju, osobito njegovu usmjerenost na konkretne primjere iz novinarskoga i književnog izražavanja. Izdvaja Andrićevo uvjerenje da narodni govor predstavlja bogat izvor hrvatskih izražajnih mogućnosti. Na primjerima rodbinskoga nazivlja pokazuje kako je autor jezične nedoumice povezivao sa širom kulturnom i društvenom stvarnošću svojega vremena. Njegove savjete promatra u povijesnom kontekstu oblikovanja hrvatske standardnojezične norme, uspoređujući ih s pristupima drugih jezikoslovaca.

U časopisu Kolo Matice hrvatske Katica Čorkalo Jemrić objavila je 2011. godine opsežan ogled „Svestrani naš Vukovarac Nikola Andrić”. Predstavljajući Andrićevo književno, jezikoslovno, kazališno i kulturno djelovanje, posebnu pozornost posvećuje nastanku Braniča jezika hrvatskoga. Podsjeća da je djelo proizašlo iz niza novinskih članaka te da je drugo, dopunjeno izdanje iz 1911. godine bilo preporučeno za uporabu u srednjim školama. U osvrtu ističe i Pergamenino izdanje iz 1997. godine s pogovorom Marka Samardžije, povezujući ga s nastojanjima da se Andrićeva raznovrsna kulturna ostavština sačuva i ponovno vrednuje.

Vrijednost knjige za suvremenu nastavu hrvatskoga jezika pokazala je Vesna Vujić u radu „Nikola Andrić u osnovnoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika”, objavljenom 2012. godine u časopisu Život i škola. Autorica predlaže uporabu Andrićevih jezičnih savjeta kao nastavnih predložaka za poučavanje gramatičkih i pravopisnih sadržaja. Posebnu pozornost posvećuje mogućnostima povezivanja književnoga jezika sa zavičajnim govorima, a na primjerima iz Braniča obrađuje i pitanja stupnjevanja pridjeva. U radu se koristi stranicama Pergamenina pretiska, pokazujući kako povijesni jezičnosavjetnički tekstovi mogu postati poticajem za suvremeno jezično obrazovanje.

Ista autorica nastavila je istraživati Andrićevo djelo u doktorskoj disertaciji „Jezik i jezikoslovlje Nikole Andrića”, obranjenoj 2014. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Značajan dio istraživanja posvećen je upravo Braniču, njegovu nastanku, recepciji, razlikama između prvoga i drugoga izdanja te jezičnim osobitostima. Vujić pritom razmatra i prethodne prinose Ljiljane Kolenić, koja je istraživala Andrićevu frazeologiju, te Branka Kune, koji se bavio tvorbenim načelima i postupcima u njegovim jezičnim savjetima. Pergamenin pretisak predstavlja jedno od važnih polazišta za takvo cjelovito istraživanje Andrićeva jezikoslovnog djelovanja.

Prisutnost knjige u visokoškolskom obrazovanju potvrđuje i Filozofski fakultet u Osijeku. U studijskom programu hrvatskoga jezika i književnosti, ažuriranom 2024. godine, Branič jezika hrvatskoga uvršten je među dopunsku literaturu kolegija Tvorba riječi u hrvatskome jeziku. Taj kolegij obuhvaća i odnos između tvorbenih postupaka, jezičnoga purizma i jezične kulture, područja kojima je Andrić posvetio značajan dio svojih razmatranja.

Stručna vrednovanja, sustavna znanstvena istraživanja i primjena u nastavi potvrđuju trajnu prisutnost Andrićeva Braniča jezika hrvatskoga u hrvatskoj filološkoj javnosti. Pergamenin pretisak iz 1997. godine omogućio je novim naraštajima čitatelja i istraživača pristup djelu koje svjedoči o jezičnim pitanjima, kulturnim okolnostima i normativnim nastojanjima jednoga važnog razdoblja hrvatske jezične povijesti.

Izvori:

  • Ilija Protuđer, „Povijesni kronološki pregled hrvatskih jezičnih savjetnika (od početka) 1904. do 2004.”, Kolo, br. 2, 2004. Članak na stranicama Matice hrvatske.
  • Lada Badurina, „Standardizacijski procesi u 20. stoljeću”, Zagrebačka slavistička škola, 2011. Cjelovita rasprava.
  • Katica Čorkalo Jemrić, „Svestrani naš Vukovarac Nikola Andrić”, Kolo, br. 4, 2011. Članak na stranicama Matice hrvatske.
  • Vesna Vujić, „Nikola Andrić u osnovnoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika (u povodu 70. obljetnice smrti)”, Život i škola, 58 (2012.), br. 28. Stručni rad na Hrčku.
  • Vesna Vujić, Jezik i jezikoslovlje Nikole Andrića, doktorski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2014. Cjeloviti doktorski rad (PDF).
  • Filozofski fakultet u Osijeku, Plan i program sveučilišnoga prijediplomskog studija Hrvatski jezik i književnost, izmjene i dopune od 8. svibnja 2024., kolegij Tvorba riječi u hrvatskome jeziku. Službeni studijski program (PDF).