• Autori: Amir Muzur, Iva Rinčić
• Godina izdanja: 2015.
• Uvez: tvrdi
• Dimenzije: 21.0 x 14.0 cm
• Broj stranica: 210
• Cijena: €19,90 / 150,00 kn
• NARUČI •
Nakon istraživanja života i djela Fritza Jahra (koje je rezultiralo dvjema knjigama i desetinom članaka, konferencijama u Rijeci, Sao Paulu i Halleu, prijevodom Jahrova cjelovitog opusa na hrvatski, manje ili više zaokruženom biografijom i bibliografijom, ali ne i pronalaskom njegova portreta), činilo se nekako logičnim »dohvatiti« drugu temu – blisku, tako da se minuli rad može iskoristiti i, u neku ruku, nastaviti, a opet svježu, da se ne zapadne u klopku poznatog jalovog vrtenja u krug bez dodavanja sirovina. (Osim novih informacija, dakako, »sirovinama« se mogu smatrati i nove hipoteze, ali takve su doista nove prerijetko da bi se hotimice zaigralo na tu kartu.) I tako smo se mi odlučili latiti istraživanja života i djela Vana Rensselaera Pottera, drugog oca bioetike. Začudo (donekle, naravno, za nas i srećom), Potter se pokazao neistraženim gotovo koliko i Jahr prije desetak godina: internetske bilješke o njegovu životu svedene su na tek par redaka, s kratkim životopisom na stranicama njegova matičnog McArdleovog zavoda za istraživanje raka na Sveučilištu Wisconsina u Madisonu. Nekoliko članaka bavi se Potterovim djelom (Ivan Šegota, Peter Whitehouse, Hrvoje Jurić, Henk ten Have i drugi) jedva spominjući njegov život, a drugih nekoliko su reminiscence lišene objektivnosti i istraživanja. Za nas je, stoga, prvim pravim otkrićem bila disertacija bostonske teologinje Margaret Doris, obranjena u travnju 2014. nakon dugih godina istraživanja, koja napokon donosi opsežniju Potterovu biografiju (u kontekstu, doduše, forsiranog, suženog, pa stoga i vrlo simplificiranog povezivanja njegove bioetike s nekim elementima američke tradicije). Osim izostavljanja fotodokumentacije, pokazalo se da Doris, međutim, nije zavirila u Ali-Babinu pećinu Potterova osobnog arhiva koji se čuva u dvadesetak kutija u McArdleu. Mi smo imali sreće da do »pećine« dođemo u najbolji čas: dok se ona pakira radi predaje Sveučilišnom arhivu i dok njome upravlja Bette Sheehan koja nam ju je stavila na raspolaganje zajedno s Potterovim rukopisima, korespondencijom, knjižnicom i fotoarhivom. Sue Lederer, predstojnica Odsjeka za povijest medicine i bioetiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta Wisconsina u Madisonu, sa svojim uredom u zgradi tik do McArdlea, tek je nedavno bila doznala za Potterov arhiv i nije mu se stigla posvetiti, premda je, i u razgovoru s nama, načelno izrazila želju i planove da to učini.
I tako smo mi, igrom slučaja, baš kao i nekoć u Halleu, došli napiti se na sam izvor prije onih koji su kraj njega svakodnevno prolazili. Tijekom nebrojenih razgovora, prekapanja, čitanja i međusobnih provociranja, zapravo smo nekoliko puta mijenjali dojmove o Potteru. Čas nam se činio genijalnim, čas tek spretnim iskorištavateljem tuđih zamisli; čas smo mu se divili do nekritičnosti, čas ga sažaljevali i pomalo osuđivali. Ipak, naša traganja pokazala su (po tko zna već koji put) da je teško pronaći fascinantniju žilu od biografske: detalji životnog puta – komunikacija sa suvremenicima; obiteljske, školske i profesionalne okolnosti; vjerovanja i maštanja; sazrijevanja i preobražaji – sve to dovodi do stanja koje nadilazi puki interes za temu i prelazi u poprilični stupanj identifikacije s istraživanom osobom. Naravno, koliko god to donijelo goriva i žara, toliko može donijeti i pristranosti. Ali, nije li John Eccles za znanost ustvrdio daje najsubjektivnija ljudska djelatnost koju zna? Ako je istraživanje nečijeg života i djela znanost, onda je ona baš takva: samoprožimljuća sveprožimljuća pasija. Ostaje nam samo da vjerujemo daje i drugima od koristi: da nečiji život doista objašnjava nečiji rad, da nam pomaže da ga ispravno shvatimo, a time i upotrebljavamo. Onaj tko ne vjeruje u korist biografije neka se samo sjeti koliko je toga učinio rukovodeći se trenutnim raspoloženjima, obiteljskim brigama, ljubomorama i zavistima, simpatijama i antipatijama; koliko je snage u sebi pronašao u »dobrim danima« a koliko dana propustio kao »loše«; kolike je zanemario u želji da ih, makar u onome što stvara, izbjegne, a kolike prenaglasio nagrađujući ih; koliko poslova je prekinuo jer u tom času nije mogao drugačije, a koliko prihvatio jer mu ih je nudio netko koga nije mogao odbiti. Biografija mislioca je ključ čitanja većine njegovih misli: ovom knjigom nastojat ćemo, između ostaloga, hipotetskim nevjernim Tomama to i potvrditi. (Iz predgovora)
