Od nove medicinske etike do integrativne bioetike

Nakladnik: • Godina izdanja: 2009. • Biblioteka: BIOETIKA, Čović Ante, Luka Tomašević, Nada Gosić

 

•  Urednici: Ante Čović / Nada Gosić / Luka Tomašević
•  Godina izdanja: 2009. 
•  Uvez: tvrdi 
•  Dimenzije: 24.5 x 17.5 cm
•  Broj stranica: 376
•  Cijena: 200,00 kn   •  NARUČI  •  

 

Pred nama je opsežan zbornik (spomenspis) znanstvenih radova i osvrta. Napisali su ih ugledni bioetičari i profesori iz cijeloga svijeta i iz Hrvatske te posvetili profesoru Ivanu Šegoti, nakon što je Upravni odbor Hrvatskoga bio- etičkog društva odlučio da se 70. obljetnica života profesora Segote obilježi izdavanjem zbornika radova njemu u čast.
Prof. dr. sc. Ivan Šegota, profesor emeritus Sveučilišta u Rijeci, bio je više od trideset godina predstojnik Katedre za društvene znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, predsjednik je Hrvatskog društva za kliničku bioetiku, osnivač i predsjednik Međunarodnog društva za kliničku bioetiku, jedan od osnivača, prvi predsjednik, a zatim i počasni doživotni predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva. On je kao predsjednik 9. svjetskog bioetičkog kongresa (9 WBC) i najzaslužniji što je ove godine taj kongres održan u Ri­jeci i to svakako predstavlja krunu njegova doprinosa u razvoju i etabliranju bioetike u Hrvatskoj.
Profesor Ivan Šegota mnogima je od nas kolega i dragi prijatelj. Poznat je kao poštovatelj života i čovjeka, zaljubljenik u bioetiku. On je među prvima u Hrvat­skoj shvatio značenje i potrebu te nove pluriperspektivne discipline. Kao takav, prvi je uveo sustavno poučavanje bioetike na Medicinskom fakultetu u Rijeci, bio jedan, kao što je rečeno, od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva koje se može podičiti da je prigodom održavanja simpozija »Bioetika i znanost u novoj epohi« (Mali Lošinj, 24.-26. rujna 2001.), upravo zahvaljujući prof. Šegoti, primilo posebnu poruku Van Rensseleara Pottera II., »oca bioetike« i tvorca termina »bioetika«, i to samo nekoliko dana prije njegove smrti.
Profesor Ivan Šegota u Hrvatsku je uveo bioetiku kao novo interdisci­plinarno područje u početnoj fazi demokratizacije društva, te je u tadašnjim ratnim prilikama nastojao ukazivati na etičke principe i potrebu poštivanja života i čovjeka. Zahvaljujući upravo tim pionirskim nastojanjima profesora Šegote, bioetika je u Hrvatskoj postala prisutna i rasprostranjena ne samo u akademskim krugovima nego i u krugu najšire javnosti. U novije vrijeme pro­fesor Šegota posvetio je znatan dio svoga rada razvijanju kliničke bioetike kao i uspostavljanju međunarodne suradnje na tom području, te je u tom smislu pokrenuo osnivanje Međunarodnog društva za kliničku bioetiku. U publikaci­jama koje je stvarao i uređivao, te u izlaganjima i raspravama, profesor Šegota stalno je proširivao krug bioetičkih tema, otvarao prostor za različite bioetičke pristupe i različite kulture, te je time zasigurno pridonio ideji »integrativne bioetike«, koja se razvila upravo u Hrvatskoj i koja se, u sklopu bioetičke suradnje u području jugoistočne i središnje Europe, etablirala kao inovativni i prepoznatljivo europski koncept bioetike.
Zbornik je, dakle, posvećen znanstveniku i bioetičaru, ali je istodobno posvećen i toj mladoj znanosti kao i osobi profesora Šegote.
Bioetika je nastala zbog jednosmjernog znanstveno-tehničkog razvoja, posebice biomedicine i biotehnologije, s kraja prošloga stoljeća. Takav razvoj je pokazao i mnoge tamne strane svoga napretka. Američka analitičarka bioetičkog razvoja, Tina Stevens, pokazuje da je bioetika u Americi nastala kada je skupina filozofa, teologa, pravnika, znanstvenika i liječnika 60-ih godina prošloga stoljeća započela ispitivati etičke implikacije biomedicinske tehno­logije i pitati da li se u društvu počeo mijenjati moralni poredak. Ujedno je to postalo i društveno pitanje jer je i društvo tražilo odgovore na novi znanstveno-medicinski razvoj. Trebalo je dati odgovore na pitanja oplodnje u epruveti, transplantacije organa, uporabe umjetnog respiratora (dakle smrti i umiranja), pitanje genetičkog inženjerstva i same genetike. Već 60-ih, a potom i 70-ih go­dina počinju se osnivati i širiti bioetičke institucije, centri, komiteti, komisije, najprije u SAD-u, a potom i po čitavom svijetu, a na sveučilištima započinju i predavanja o bioetici. Tako je bioetika postala akademska disciplina. 1992. godine bioetičari su već slavili 30. godišnjicu rođenja bioetike u Seattleu i Washingtonu. Jednom riječju, bioetika je postala dojmljiva kulturna odrednica u čitavom svijetu. (Iz predgovora)