{"id":255,"date":"2006-08-26T20:14:29","date_gmt":"2006-08-26T18:14:29","guid":{"rendered":"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/?p=255"},"modified":"2023-01-29T21:13:09","modified_gmt":"2023-01-29T20:13:09","slug":"bioetika-u-klinickoj-praksi","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/pergamena.hr\/?p=255","title":{"rendered":"Bioetika u klini\u010dkoj praksi"},"content":{"rendered":"<div style=\"float:right;padding: 0 0 10px 10px\" class=\"interactive_right\"><div class='button_holder_right'><iframe src=\"http:\/\/www.facebook.com\/plugins\/like.php?href=http%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D255&amp;layout=standard&amp;show_faces=false&amp;width=75&amp;action=recommend&amp;font=arial&amp;colorscheme=dark&amp;height=31\" scrolling=\"no\" frameborder=\"0\" style=\"border:none; overflow:hidden; width:75px; height:31px;\" allowTransparency=\"true\"><\/iframe><\/div><\/div><p><a href=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/2006\/08\/Bioetika-u-klinickoj-praksi-naslovna.jpg\"><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-full wp-image-703\" title=\"Bioetika u klinickoj praksi - naslovna\" src=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/2006\/08\/Bioetika-u-klinickoj-praksi-naslovna.jpg\" alt=\"\" width=\"200\" height=\"270\" srcset=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/2006\/08\/Bioetika-u-klinickoj-praksi-naslovna.jpg 200w, http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/2006\/08\/Bioetika-u-klinickoj-praksi-naslovna-61x83.jpg 61w, http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/uploads\/2006\/08\/Bioetika-u-klinickoj-praksi-naslovna-45x61.jpg 45w\" sizes=\"(max-width: 200px) 100vw, 200px\" \/><\/a><\/p>\n<p><strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Autorica: <strong>Aleksandra Frkovi\u0107<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Godina izdanja: <strong>2006.<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Uvez: <strong>tvrdi<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Dimenzije: <strong>22.5 x 16.5 cm<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Broj stranica: <strong>275<\/strong><br \/>\n<strong>\u2022 \u00a0<\/strong>Cijena: <strong>\u20ac15,90<\/strong> \/ 120,00 kn<\/p>\n<p><strong><strong><strong>\u2022\u00a0\u00a0<a title=\"NARUD\u017dBA\" href=\"http:\/\/pergamena.hr\/?page_id=1138\">NARU\u010cI<\/a><strong> <strong>\u00a0\u2022<\/strong><\/strong><\/strong><br \/>\n<\/strong><\/strong><\/p>\n<blockquote>\n<p style=\"text-align: justify;\">Kroz sva minula razdoblja do danas medicina je uvelike napredovala. Lije\u010dnici su uvijek nastojali da nove mogu\u0107nosti dijagnostike i skrbi za pacijente ne budu proturje\u010dne s op\u0107eprihva\u0107enim eti\u010dkim na\u010delima. Napredak u znanosti i nove spoznaje u tehnologiji stvorile su brojne eti\u010dke dileme o svim pitanjima &#8211; od ro\u0111enja do smrti \u010dovjeka. U dana\u0161nje doba u medicinskim odlukama eti\u010dke naravi sudjeluju i teolozi, filozofi, pravnici, socijalni radnici i drugi. Razlog tome je \u0161to je tradicionalna medicinska etika koja se temelji na Hipokratovoj zakletvi postala nedostatna da rje\u0161ava nove probleme i pitanja koji su nastali razvojem tehnologije i znanosti op\u0107enito. Uvidjelo se da stvaranje pravila u odnosu izme\u0111u lije\u010dnika i pacijenta ne mo\u017ee biti isklju\u010divo u nadle\u017enosti medicine.<br \/>\nNastanak bioetike povezuje se s eti\u010dkim problemima do kojih je do\u0161lo zbog sve slo\u017eenijih uvjeta u dono\u0161enju medicinskih odluka, kako za zdravstvene stru\u010dnjake, tako i za laike koji su uklju\u010deni u postupak dono\u0161enja odluka. Osim klasi\u010dnih pitanja iz medicine, vezanih uz \u017eivot, bolesti, zdravlje, umiranje, pitanje lije\u010dni\u010dke tajne, odnos lije\u010dnik-pacijent, javljaju se i brojne druge bioeti\u010dke dileme. Godine 2005. navr\u0161ilo se trideset i pet godina od prvog spominjanja neologizma bioetika od strane biokemi\u010dara i onkologa Van Rensselaera Pottera. Nakon toga bioetika je uvedena u akademsku zajednicu utemeljenjem The Joseph and Rose Kennedv Institute for the Study of Human Reproduction and Bioethics na Georgetovvn Universitv u Washingtonu.<br \/>\nS pojmom bioetika, nastalim spajanjem dviju rije\u010di, Potter je \u017eelio naglasiti biolo\u0161ko znanje koje se sve vi\u0161e pro\u0161iruje, te istaknuti sustav ljudskih vrijednosti. Prema Potteru, u kombinaciji s etikom, biologija vodi u budu\u0107nost, a bez etike biolo\u0161ke znanosti naru\u0161avaju prirodni red i poredak. Potter je htio upozoriti da se eti\u010dke vrijednosti ne mogu odvajati od biolo\u0161kih \u010dinjenica pa je kroz bioetiku navodio mogu\u0107nost stvaranja posebnih etika (etika prirode, etika stanovni\u0161tva, etika ljudi starije \u017eivotne dobi itd.). U bioetici je sagledavao most &#8211; most prema budu\u0107nosti, ali i most me\u0111u raznim disciplinama.<br \/>\nAndre Hellegers, opstetri\u010dar, demograf i fetalni fiziolog, rukovoditelj Kennedv instituta u sklopu Sveu\u010dili\u0161ta Georgetown u Washingtonu, u rije\u010di bioetika vidio je sintezu medicinske etike i biologije. Od vremena u kojem je nastala pa do danas, rije\u010d bioetika poprimila je razli\u010dita zna\u010denja, po\u010dev\u0161i od shva\u0107anja bioetike kao profesionalne etike u medicini, bioetike i ekologije, bioetike kao ljubavi prema \u017eivotu, do globalne bioetike. U oba izdanja Bioeti\u010dke enciklopedije (1978. i 1995.) govori se o razvoju bioetike, njezinom znanstvenom utemeljenju, raznolikostima sadr\u017eaja. Mo\u017eda se najbolji pokazatelj burnih promjena u bioetici ogleda u definiciji bioetike, jer svako izdanje enciklopedije sadr\u017ei drugo obja\u0161njenje tog pojma. U prvom izdanju Bioeti\u010dke enciklopedije (1978.) bioetika se obja\u0161njava kao sustavno prou\u010davanje ljudskog pona\u0161anja u podru\u010dju znanosti o \u017eivotu i zdravstvenoj skrbi, ukoliko je to pona\u0161anje ispitivano u svjetlu moralnih vrijednosti i na\u010dela. Iako je ta definicija mnogima slu\u017eila kao temelj za razumijevanje bioetike, ona je ve\u0107 od po\u010detka izazivala stanovite dvojbe i kritike, osobito radi kori\u0161tenja rije\u010di \u00bbna\u010dela\u00ab. U drugom izdanju Bioeti\u010dke enciklopedije (1995.) stoji da se bioetika slu\u017ei razli\u010ditim eti\u010dkim metodologijama u interdisciplinarnom okru\u017eenju prilikom sustavnog prou\u010davanja moralnih dilema, uklju\u010duju\u0107i moralne poglede, odluke, pona\u0161anje i djelovanje, u sklopu prirodnih znanosti i zdravstvene skrbi.<br \/>\nBioetika u klini\u010dkoj praksi zauzima se za rje\u0161avanje eti\u010dkih problema u klini\u010dkom radu, odnosno pri skrbi za pacijente. Me\u0111utim, to se ne mo\u017ee uvijek odvijati po nekim unaprijed odre\u0111enim pravilima. \u010cesto lije\u010dnik mora postupiti prema trenutnoj situaciji, a to zna\u010di da odluka ovisi od slu\u010daja do slu\u010daja. Svaka medicinska odluka u sebi sadr\u017ei rae-dicinsko-tehni\u010dku i moralnu komponentu. Prva je vezana za primjenu medicinske znanosti, a druga zahtijeva da primijenjeno medicinsko-teh-ni\u010dko dostignu\u0107e bude i moralno opravdano. Postoje razni modeli za bioeti\u010dku edukaciju klini\u010dkog osoblja, uz re-trospektivne i prospektivne prikaze pojedinih slu\u010dajeva i savjetovanja, a posebno se obra\u0107a pozornost na prava pacijenata, na pravo izbora, pravo obitelji da sudjeluje u eti\u010dkom odlu\u010divanju pacijenta, prava fetusa, itd. Tridesetpetogodi\u0161nja saznanja o bioetici predstavljaju samo po\u010detak u stalnom razvoju bioeti\u010dkih spoznaja. Promjene koje su se u tom razdoblju odigrale u medicini toliko su duboke da ozbiljno dovode u pitanje odre\u0111ene osnovne pojmove. Glede svega toga, bioetika danas, u odnosu na njezine po\u010detke, nije i ne mo\u017ee biti ista.<br \/>\nKao \u0161to je pristup eti\u010dkim pitanjima u medicini postao interdisciplinaran, tako i odluka o lije\u010denju pacijenta nije vi\u0161e prepu\u0161tena samo lije\u010d nicima, ve\u0107 je u to uklju\u010den i sam pacijent, jer pacijent danas ima pravo odlu\u010divanja o sebi i svojem zdravlju, o prihva\u0107anju ili neprihva\u0107anju medicinskog postupka. To je i pravo ispitanika u biomedicinskim istra\u017eivanjima.<br \/>\nPri rje\u0161avanju odre\u0111enih moralnih problema u medicini koriste se razne forme pristanka, medu kojima je informirani pristanak (informed conseni) ve\u0107 vi\u0161e od tri desetlje\u0107a predmet bioeti\u010dkih rasprava. Informirani pristanak je proces kroz koji potpuno informirani pacijent sudjeluje u odlu\u010divanju da li \u0107e izabrati tretman, operaciju ili dijagnosti\u010dki postupak. Ta zakonski dokumentirana suglasnost, koja je tako\u0111er pravovaljana s moralnog gledi\u0161ta, ne mo\u017ee biti dobivena ako pacijent nije najprije potpuno i po\u0161teno informiran o svim \u010dinjenicama koje se na to odnose: o vrsti oboljenja ili povrede, vrsti i svrsi postupka, rizi\u010dnosti, posljedicama, uspje\u0161nosti, drugim mogu\u0107nostima, te prognozi ako se postupak ne u\u010dini.<br \/>\nU klini\u010dkom radu dobivanje pristanka nije uvijek jednostavno, pogotovo ako se nakon informiranja postavlja pitanje pravovaljanog, aktivnog ili pasivnog pristanka, ili se problemi rje\u0161avaju na osnovu pretpostavljenog pristanka. Pacijent mo\u017ee biti potpuno sposoban i mjerodavan shvatiti dobivenu informaciju, ali ta informacija mo\u017ee biti povr\u0161na, nepotpuna, nejasna ili \u010dak neistinita, da bi na osnovu nje pacijentov pristanak mogao biti eti\u010dki pravovaljan. \u0160utnja osobe koja nije upitana da da pristanak, niti je dobro informirana, ne zna\u010di ni\u0161ta i ne mo\u017ee se tuma\u010diti kao pristanak ili odbijanje. \u0160utnja postaje znakovita kada se od osobe tra\u017ei pristanak, nakon \u0161to je osoba dobro informirana. Razlog toj \u0161utnji mo\u017ee biti podvojeni stav pacijenta, osobito kada se radi o donaciji organa, ili pacijent ne zna da se mo\u017ee ograditi od prijedloga. Netko mo\u017ee dati pismeni pristanak bez ikakve prethodne informacije ili putem nekog prikrivenog vida pritiska. Takva punomo\u0107 u eti\u010dkom smislu je bezvrijedna, iako se pravno mo\u017ee tuma\u010diti pravovaljanom. Informirani pristanak podrazumijeva nastojanje da se pacijentu \u0161to razumljivije objasni \u0161to je va\u017eno za njega u svezi dijagnoze i postupaka lije\u010denja, ali isto tako da se adekvatno reagira na njegove emocionalne stresove i da se odgovori na njegova pitanja.<br \/>\nInformirani pristanak je od temeljnog zna\u010denja za uspostavljanje povjerenja izme\u0111u lije\u010dnika i pacijenta. Povjerenje mora biti obostrano. Te\u0161ko je odr\u017eati me\u0111usobno povjerenje ako pacijenti misle da lije\u010dnici od njih kriju informacije. Treba nastojati tra\u017eiti kreativne solucije kad god je to mogu\u0107e. Popis iznimaka da se informirani pristanak ne primje njuje u potpunosti treba biti \u0161to kra\u0107i. Pote\u0161ko\u0107e na koje se nailazi u tijeku provo\u0111enja informiranog pristanka ne smiju biti razlog povratka na staromodni paternalizam. Informirani pristanak je jedna od najzna\u010dajnijih tekovina bioetike, koja zahtijeva stalno pra\u0107enje u svom daljnjem razvoju.<br \/>\nOpstetricija i ginekologija kao jedinstvena medicinska disciplina do\u017eivjela je u drugoj polovici pro\u0161log stolje\u0107a dinami\u010dne i vrlo zna\u010dajne promjene. Do tada, kako u operacijskoj sali, tako i u ra\u0111aoni, najva\u017enije je bilo unapre\u0111ivanje operativnih tehnika, te lije\u010denje upalnih promjena genitalnih organa \u017eena. Nakon toga interes se po\u010deo usmjeravati ka fiziolo\u0161kim i patofiziolo\u0161kim promjenama, osobito onim koje su vezane za trudno\u0107u i porod. Tada u prvi plan dolaze brojne i nimalo jednostavne odluke koje zadiru u bit opstanka ljudskog bi\u0107a, bez obzira na to da li se radi o ishodu trudno\u0107e na osnovu prenatalne dijagnostike, dono\u0161enja odluke o prekidu trudno\u0107e, selektivnom poba\u010daju u vi\u0161eplodne trudno\u0107e, o pitanju lije\u010denja ploda, prihva\u0107anja djeteta sa nekom anomalijom itd.<br \/>\nRadi povezanosti fetalnog i neonatalnog \u017eivota stvorena je perinatalna medicina. Ta medicinska znanost bavi se prevencijom i lije\u010denjem patolo\u0161kih stanja fetusa i novoro\u0111en\u010deta o \u010demu brinu specijalisti iz op-stetricije i ginekologije, te neonatolozi i pedijatri. Krajnji cilj perinatalne medicine je da se rizik ra\u0111anja svede na najmanju mogu\u0107u mjeru. Spoznaja da je perinatalno razdoblje mo\u017eda najopasniji dio ljudskog \u017eivota dovela je do sna\u017enog uklju\u010divanja mnogih grani\u010dnih specijalnosti u peri-natologiju. Perinatalna medicina nije izolirana u vremenu i prostoru ve\u0107 je sastavni dio humane reprodukcijske biologije, s dinami\u010dnim razvojem embrija i fetusa, a zatim novoro\u0111en\u010deta. Mo\u017eda je najve\u0107i napredak u modernoj opstetriciji i neonatologiji spoznaja da u obje specijalnosti postoje podru\u010dja koja su zajedni\u010dka i nedjeljiva, kako u pogledu medicinske skrbi tako i u znanstvenim istra\u017eivanjima i edukaciji.<br \/>\nKao u svim granama medicine tako i u perinatologiji razvoj i primjena novih tehni\u010dkih dostignu\u0107a pridonijeli su jo\u0161 brojnijim eti\u010dkim i pravnim dilemama, koje se odnose na pitanje fetusa kao pacijenta, njegove roditelje, lije\u010dnika, odnosno \u010ditavo dru\u0161tvo. Dono\u0161enje bioeti\u010dki valjane odluke u medicini temelji se na autonomiji, te \u0107e pacijent donijeti najbolju odluku u svome interesu. No, u perinatalnoj medicini situacija je vrlo kompleksna i specifi\u010dna. Niti fetus, niti novoro\u0111en\u010de ne mogu donijeti odluku, ve\u0107 odluku donose roditelji u razgovoru s lije\u010dnicima. Za razliku od novoro\u0111en\u010deta, u fetusa je situacija posebno kompleksna jer se dijagnosti\u010dki i terapijski postupak mo\u017ee izvesti samo naru\u0161avanjem tjelesnog integriteta majke. Me\u0111utim, to nije uvijek jednostavno ostvariti. Zato ne treba ra\u010dunati da \u0107e se u svakom slu\u010daju uspjeti pomo\u0107i plodu, na osnovu najstarijeg oblika ljudske etike, da je majka uvijek spremna sve u\u010diniti za svoje dijete.<br \/>\nPonekad trudnica ne prihva\u0107a ni osnovna medicinska uputstva u odr\u017eavanju trudno\u0107e, kao \u0161to su mirovanje ili hospitalizacija. \u0160tetne maj\u010dine navike kao \u0161to su pu\u0161enje, uzimanje droge i alkohola ugro\u017eavaju njeno zdravlje, ali i zdravlje ploda, koji se tome ne mo\u017ee oduprijeti. U slu\u010daju sukoba interesa izme\u0111u majke i ploda u praksi lije\u010dnik bi trebao poku\u0161ati rije\u0161iti sukob dijalogom, po\u0161tivanjem i razumijevanjem trudnice, te savjetovanjem s drugim kolegama. Najmanje je po\u017eeljno da se taj sukob interesa rje\u0161ava pravnim putem.<br \/>\nSuvremena anestezija, mogu\u0107nost transfuzije krvi, otkri\u0107e antibiotika s mogu\u0107no\u0161\u0107u sna\u017ene antiinfekcijske terapije, pro\u0161irili su indikacije za carski rez i time eliminirali za majku i dijete traumatske vaginalne operacije pri porodu. Carski rez je jedan od vode\u0107ih kirur\u0161kih zahvata i ima brojne komplikacije. Smatra se da odlu\u010duju\u0107u ulogu u broju carskih rezova imaju lije\u010dnici koji donose te odluke. Me\u0111utim, carski rez predstavlja jednu od najkontroverznijih tema moderne opstetricije, osobito kada se taj zahvat radi na tra\u017eenje i uz pristanak trudnice iz nemedicinskih razloga. Ne mo\u017ee se govoriti o nekoj velikoj etici u obavje\u0161tavanju trudnice o na\u010dinu vo\u0111enja poroda ako to rezultira carskim rezom koji nema medicinske indikacije.<br \/>\nOd brojnih bioeti\u010dkih dilema u klini\u010dkoj praksi u ovoj knjizi posebna pozornost obratit \u0107e se na pitanje povjerljivosti i privatnosti, autonomije lije\u010dnika i priziva savjesti, distanaziju, eutanaziju i prava pacijenata. U temeljna prava svake osobe spada za\u0161tita privatnosti i povjerljivosti informacija, \u0161to se navodi i u deklaracijama i kodeksima medicinske etike i deontologije. Veliki napredak informacijske tehnologije pridonio je da informacije o zdravstvenom stanju pojedinaca ili odre\u0111ene populacije omogu\u0107uju vrlo va\u017enu bazu podataka, koja slu\u017ei za pobolj\u0161anje rada raznih slu\u017ebi zdravstvene skrbi. S druge strane, pacijenti imaju sve ve\u0107u potrebu raspolaganja i za\u0161tite vlastitih podataka, ali i pristupa tu\u0111im podatcima, te mogu\u0107nostima saznanja najnovijih dostignu\u0107a u postupcima lije\u010denja.<br \/>\nKada informacija o zdravlju jedne osobe mo\u017ee utjecati na zdravlje ostalih \u010dlanova obitelji ili dru\u0161tva tada je opravdano da lije\u010dnik prekr\u0161i obvezu povjerljivosti. U svakodnevnom klini\u010dkom radu s osobnim informacijama pacijenta i s njegovim nalazima upoznato je vi\u0161e lije\u010dnika, odnosno cijeli zdravstveni tim. To mo\u017ee biti prednost za pacijenta po pitanju lije\u010denja, ali ne u odnosu na privatnost i povjerljivost. Ve\u0107 polovicom pro\u0161log stolje\u0107a uvidjelo se da je postojanje tajne izme\u0111u pacijenta i jednog odre\u0111enog lije\u010dnika mogu\u0107e samo u iznimnim slu\u010dajevima. Bolni\u010dki zapisnici, povijesti bolesti, bilje\u0161ke u slu\u017ebenim protokolima, elektroni\u010dke medicinske informacije, primjeri su podijeljene lije\u010dni\u010dke tajne.<br \/>\nPrivatnost je slo\u017een koncept, a koristi se u tri razli\u010dita oblika ili pojma: fizi\u010dka privatnost, informacijska privatnost i privatnost u odlu\u010divanju. Povjerljivost je usko povezana s op\u0107im pojmom privatnosti i u\u017eim pojmom povla\u0161tene komunikacije. Njena zada\u0107a temelji se na medicinskoj etici, koja upu\u0107uje na profesionalne kodekse, te na zakonske propise. Obveza \u010duvanja lije\u010dni\u010dke tajne ne odnosi se samo na lije\u010dnika, nego i na sve druge zdravstvene djelatnike. Na lije\u010dni\u010dkoj tajni po\u010diva povjerenje pacijenta u lije\u010dnika i ona omogu\u0107uje potpunu iskrenost pacijenta.<br \/>\nU odnosu lije\u010dnik-pacijent obi\u010dno se primjenjuje model opunomo\u0107enika koji se osniva na povjerenju. Neki se znanstvenici ne sla\u017eu s time, jer prema tome modelu \u00bbjedna strana je ovisna o drugoj\u00ab. U tom slu\u010daju, kada pacijent opunomo\u0107uje lije\u010dnika, presudno je dr\u017eati se obveze povjerljivosti. Iako lije\u010dnik ima ulogu opunomo\u0107enika, nema ve\u0107ih posljedica za njega ako prekr\u0161i povjerljivost pacijenta. Me\u0111utim, to ne zna\u010di da je takav postupak lije\u010dnika uvijek eti\u010dan.<br \/>\nSve ve\u0107a razlika izme\u0111u mogu\u0107ih i dostupnih terapijskih postupaka dovela je do stanja da na rad lije\u010dnika utje\u010du ekonomska i politi\u010dka razmatranja, a to je rizi\u010dno za autonomiju lije\u010dnika. Nestvarna o\u010dekivanja i zahtjevi u odnosu na ono \u0161to medicina mo\u017ee i \u0161to treba napraviti mogu uvjetovati medicinske postupke koji mogu biti stru\u010dno neopravdani. Zato lije\u010dnici trebaju obznaniti mogu\u0107nosti rada, ali i rizike odre\u0111enih postupaka lije\u010denja. Ako pacijent i dru\u0161tvo ne prihvate rizike, kvaliteta zdravstvene za\u0161tite mo\u017ee biti smanjena, izvo\u0111enjem defanzivnih ili nepotrebnih zahvata ili pak odbijanjem zahvata. Zato treba osigurati klini\u010dku neovisnost i stru\u010dni integritet lije\u010dnika. Priziv savjesti lije\u010dnika zasniva se na tvrdnji da lije\u010dnik radi svojih eti\u010dkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno vjerovanja nije du\u017ean ispuniti odre\u0111enu obvezu prema pacijentu, jer ga na to ovla\u0161\u0107uje pozitivno pravo. S klini\u010dkog stajali\u0161ta pitanje priziva savjesti lije\u010dnika naj\u010de\u0161\u0107e se povezuje s (ne)obavljanjem poba\u010daja. O lije\u010dnicima ovisi da li \u0107e prisegnuti za prizivom savjesti u skladu sa zakonskim propisima i kodeksima medicinske etike, te svojim deontolo\u0161kim odrednicama. Priziv savjesti mora biti nedvojbeno opravdan.<br \/>\nO dinami\u010dnom razvoju bioetike svjedo\u010di i primjena bioeti\u010dkih pojmova kao \u0161to su ortotanazija, mistanazija i distanazija. Etimolo\u0161ki dis-tanazija zna\u010di pretjerano produ\u017eavanje agonije, patnje i smrti pacijenta. Terapijskom ustrajno\u0161\u0107u pomo\u0107u brojnih lijekova i primjenom sofisticirane tehnologije, kada ne postoji nikakva nada za izlje\u010denje, mo\u017ee se produ\u017eavati \u017eivot. Takav beskoristan tretman donosi malu ili nikakvu korist pacijentu, a pove\u0107ava patnju kako njega samoga, tako i njegovih bli\u017enjih. Tako s jedne strane imamo distanaziju (produ\u017eenje agonije, patnje i odga\u0111anje smrti), a s druge strane eutanaziju (skra\u0107enje \u017eivota). Religijski, eti\u010dki, moralni, kulturolo\u0161ki i zakonski koncepti utje\u010du na stavove prema eutanaziji. Sredi\u0161te rasprava o eutanaziji usmjereno je od osude nemoralnih postupaka, koji poti\u010du na taj \u010din, na zauzimanje stavova da se te\u0161ko oboljelim osobama omogu\u0107i primjerenija pomo\u0107 a time bi njihove zamolbe za eutanazijom postale bespotrebne.<br \/>\nPonekad je vrlo te\u0161ko dati prognozu za daljnji \u017eivot novoro\u0111en\u010deta, usprkos procjeni trenutnog stanja i stupnja o\u0161te\u0107enja pomo\u0107u bodovanja i sofisticirane aparature. Dono\u0161enje odluke u svezi postupaka u novoro\u0111en\u010dadi na granici pre\u017eivljavanja slo\u017een je proces u koji moraju biti uklju\u010deni lije\u010dnici i roditelji, ali i drugi zdravstveni djelatnici. U odnose sa zdravstvenim osobljem roditelji i obitelji unose osobna, ideolo\u0161ka, kulturolo\u0161ka i religijska uvjerenja, te postoji mogu\u0107nost su\u010deljavanja profesionalnih stavova u svezi dobre medicinske skrbi i interesa pacijenta. U sada\u0161njim okolnostima brzog razvoja tehnologije i sa svakodnevnim novostima u terapiji, da bi se odlu\u010dilo u najboljem interesu djeteta, treba posti\u0107i konsenzus razli\u010ditih pogleda u odnosu na ciljeve postupaka kada je ishod neizvjestan.<br \/>\nKada terapija nema rezultata, i roditelji i lije\u010dnici moraju prihvatiti da je potrebna palijativna skrb. Pri dono\u0161enju odluke za palijativnu skrb djeteta svaki slu\u010daj treba zasebno razmatrati i u tom slo\u017eenom procesu trebaju sudjelovati lije\u010dnici i roditelji te ostalo zdravstveno osoblje. Roditelji moraju biti to\u010dno obavije\u0161teni o stanju djeteta i mogu\u0107nostima palijativne skrbi. Treba im omogu\u0107iti da \u0161to vi\u0161e vremena provode s djetetom i da se na doli\u010dan na\u010din, u skladu s njihovim kulturolo\u0161kim i religijskim vrijednostima, od njega oproste. Objasniti pitanje ljudskih prava nije jednostavno, ali jo\u0161 je te\u017ee ostvariti ljudska prava i sa\u010duvati \u010dovjekovo dostojanstvo, osobito kada je rije\u010d o pacijentu. Odre\u0111enu sigurnost da \u0107e u jednom dru\u0161tvu polazna, ali i krajnja to\u010dka biti \u010dovjek, uz zakonske propise, svakako daju i deklaracije eti\u010dko-moralnih vrijednosti, od strane Svjetske zdravstvene organizacije te razli\u010ditih lije\u010dni\u010dkih udruga. <strong>(Iz uvoda)<\/strong><br \/>\n<strong>Aleksandra Frkovi\u0107<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n<div class='shareinpost'><ul class=\"socialwrap row\"><li class=\"iconOnly share\">Preporu\u010di putem :<\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Preporu\u010di knjigu : Bioetika u klini\u010dkoj praksi na Facebooku'  href='http:\/\/www.facebook.com\/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D255&amp;t=Bioetika+u+klini%C4%8Dkoj+praksi'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='facebook'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-204px 0px'   \/> <span class=\"head\">Preporu\u010di knjigu<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Dijeli : Bioetika u klini\u010dkoj praksi na google plus'  href='https:\/\/plusone.google.com\/_\/+1\/confirm?hl=en&amp;url=http%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D255&amp;title=Bioetika+u+klini%C4%8Dkoj+praksi'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='gplus'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-425px 0px'   \/> <span class=\"head\">Dijeli na google plus<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Dijeli : Bioetika u klini\u010dkoj praksi na Linkedinu'  href='http:\/\/www.linkedin.com\/shareArticle?mini=true&amp;url=http%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D255&amp;title=Bioetika+u+klini%C4%8Dkoj+praksi&amp;summary=%0A%0A%E2%80%A2+%C2%A0Autorica%3A+Aleksandra+Frkovi%C4%87%0A%E2%80%A2+%C2%A0Godina+izdanja%3A+2006.%0A%E2%80%A2+%C2%A0Uvez%3A+tvrdi%0A%E2%80%A2+%C2%A0Dimenzije%3A+22.5+x+16.5+cm%0A%E2%80%A2+%C2%A0Broj+stranica%3A+275%0A%E2%80%A2+%C2%A0Cijena%3A+%E2%82%AC15%2C90+%2F+120%2C00+kn%0A%0A%E2%80%A2%C2%A0%C2%A0NARU%C4%8CI+%C2%A0%E2%80%A2%0A%0A%0AKroz+sva+minula+razdoblja+do+danas+medicina+je+uvelike+napredovala.+Lije%C4%8Dnici+su+uvijek+nastojali+da+nove+mogu%C4%87nosti+d'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='linkedin'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-578px 0px'   \/> <span class=\"head\">Dijelite putem linkedina<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_blank'  title='Tweetaj o ovoj knjizi : Bioetika u klini\u010dkoj praksi na Twitteru'  href=\"http:\/\/twitter.com\/share?url=http%3A%2F%2Fpergamena.hr%2F%3Fp%3D255&amp;text=Bioetika+u+klini%C4%8Dkoj+praksi+-+\"  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='twitter'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-1105px 0px'   \/> <span class=\"head\">Tweetajte o ovoj knjizi<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a  rel='nofollow'  target='_self'  title='Ispi\u0161i stranicu : Bioetika u klini\u010dkoj praksi za kasnije \u010ditanje'  href='javascript:window.print();'  ><img  src='http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif'  height='16' width='16'  class='image-16' alt='print'  style='background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-884px 0px'   \/> <span class=\"head\">Ispi\u0161ite stranicu<\/span><\/a><\/li><li class=\"iconOnly\"><a rel=\"_self\" href=\"mailto:?subject=pergamena.hr%20\u2502%20Izdava\u010dka%20ku\u0107a%20iz%20Zagreba%20:%20Bioetika%20u%20klini\u010dkoj%20praksi&amp;body=\u0160aljem%20Vam%20poveznicu%20preko%20internet%20stranice%20pergamena.hr%20na%20knjigu%20:%20%20%20http:\/\/pergamena.hr\/?p=255\" title=\"Preporu\u010di knjigu prijateljima : Bioetika u klini\u010dkoj praksi e-mailom\"><img src=\"http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/images\/blank.gif\" height=\"16\"  width=\"16\" style=\"background: transparent url(http:\/\/pergamena.hr\/proba\/wp-content\/plugins\/share-and-follow\/default\/16\/sprite-feb-16.png) no-repeat;padding:0;margin:0;height:16px;width:16px;background-position:-187px 0px\" class=\"image-16\"  alt=\"email\" \/> <span class=\"head\">Preporu\u010dite knjigu prijateljima<\/span><\/a><\/li><\/ul><div class=\"clean\"><\/div> <\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u2022 \u00a0Autorica: Aleksandra Frkovi\u0107 \u2022 \u00a0Godina izdanja: 2006. \u2022 \u00a0Uvez: tvrdi \u2022 \u00a0Dimenzije: 22.5 x 16.5 cm \u2022 \u00a0Broj stranica: 275 \u2022 \u00a0Cijena: \u20ac15,90 \/ 120,00 kn \u2022\u00a0\u00a0NARU\u010cI \u00a0\u2022 Kroz [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":703,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5,31],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/255"}],"collection":[{"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=255"}],"version-history":[{"count":17,"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/255\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2822,"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/255\/revisions\/2822"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/703"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=255"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=255"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/pergamena.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=255"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}