Slavonske teme

Nakladnik: • Godina izdanja: 2006. • Biblioteka: CROATICUM, Stjepan Damjanović

 

 

•  Autor: Stjepan Damjanović
•  Godina izdanja: 2006.
•  Uvez: tvrdi
•  Dimenzije: 21 x 14 cm
•  Broj stranica: 222
•  Cijena: 120,00 kn   •  NARUČI  •  

 

Riječ unaprijed:
Već više godina moji me prijatelji iz Slavonije nagovaraju da u jednoj knjizi objedinim svoje tekstove koji su tematikom povezani sa Slavonijom. S jedne strane, kažu, vidjelo bi se da sam se bavio i temama povezanim sa zavičajem, a s druge strane podsjetio bih neke čitatelje da su Tomislav Maretić, Stjepan Ivšić, Josip Hamm i drugi važni hrvatski kulturni i znanstveni radnici također Slavonci pa bi postao jasnijim udio Slavonaca u hrvatskoj znanosti, posebice filološkoj. Učinilo mi se i samom da to ima smisla i stoga čitatelj ima u rukama ovu knjigu.
Moji su znanstveni napori bili usmjereni pretežito na hrvatsko glagoljaštvo, posebice na jezik srednjovjekovnih tekstova, ali tu i tamo i na druge aspekte glagoljaškoga stvaranja. Dio tekstova u ovoj knjizi posvećen je znanstvenim istraživanjima toga odsječka hrvatske kulture koje su obavili znanstvenici rodom iz Slavonije (Stjepan Ivšić, Josip Hamm) ili je riječ o udjelu ćirilometodske baštine u hrvatskoj kulturi i politici XIX. stoljeća, a u tim procesima glavnu je riječ vodio đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer.
Drugi je krug mojih interesa hrvatska jezična povijest u najširem smislu riječi, vanjska i unutarnja, i u tu problematiku spadaju tekstovi o Relkovićima, ocu i sinu, o Kaji Agjiću, Tomislavu Maretiću, povjesničaru Matiji Mesiću, koji su svi rođenjem i(li) životom povezani sa Slavonijom. Svaki tekst u sebi nosi i slojeve koji ga povezuju s tradicijom, pa tako i s jezičnom prošlošću, o čemu sam pokušao progovoriti u povodu “Zanovijetanja” Martina Grgurovca. U knjigu sam unio i tekst o Anti Sekuliću kojega ne možemo ubrojiti u Slavonce, ali možemo u Panonce, i koji po duhu i tematici pripada našoj “ravničarskoj” filologiji.
Tekstove o Kozarcima pristao sam pisati nakon doista velikoga nagovaranja jer nikada po svojoj inicijativi ne bih pisao o književnosti. Dugogodišnja novinarka Hrvatskoga radija i moja prijateljica Đurđa Mačković uvjerila me da bi bilo dobro da predgovor knjizi koja je donosila izbor iz djela dvojice Kozaraca predgovor napiše netko tko nije književni znanstvenik, nego će “iz srca” napisali nešto o dvojcu koji je postao zaštitnim znakom onoga dijela hrvatske književnosti koji se ostvario na slavonskim prostorima, a sličnim su me argumentima uvjerili da napišem i predgovor jednom izdanju “Đuke Begovića”. Od ta dva teksta za ovu sam knjigu napravio jedan.
Nisam dijalektolog, ali bilo je prirodno da za zbornik “Strizivojna” napišem raspravu o govoru svojega rodnog sela. Ne tek uljudnost, nego iskrena zahvalnost zahtijevala je da se povremeno javim tekstovima o dugogodišnjem strizivojnskom župniku Mitru Dragutincu od čije ljubavi prema knjizi nisam vidio veće. Činilo mi se uputnim da knjigu završim razgovorom koji je sa mnom vodio pokojni prijatelj, đakovački profesor Nikola Bićanić jer je taj razgovor bio prvotno namijenjen čitateljima iz Đakovštine, ali i stoga što sam u njemu izrekao ponešto o problemima svoje struke.
Stjepan Damjanović