Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti

Nakladnik: • Godina izdanja: 2001. • Biblioteka: CROATICUM, Marko Samardžija, Selak Ante


 

•  Autori: Marko Samardžija / Ante Selak
•  Godina izdanja: 2001. 
•  Uvez: tvrdi 
•  Dimenzije: 24.5 x 17.5 cm
•  Broj stranica: 776
•  Cijena: 720,00 kn   •  NARUČI  •  

 

Već duže vremena osjeća se, ne samo u školstvu, potreba za priručnikom leksikonskoga tipa u kojemu bi se brzo mogli provjeriti temeljni podaci iz jezikoslovne i književnoznanstvene kroatistike, pronaći definicija nekoga naziva ili objašnjenje nekoga davnašnjeg ili skorašnjeg događaja.
Prihvativši se izradbe takva djela činilo nam se opravdanim između korica iste knjige izložiti osnovno o svemu što uobičajeno obuhvaćamo sintagmom “hrvatski jezik i književnost”: o temeljnome nazivlju općega jezikoslovlja i jezikoslovne kroatistike s jedne te poetike i teorije književnosti s druge strane, o razdobljima hrvatske književne i jezične povijesti, o hrvatskim književnicima i filolozima, o kroatističkim protagonistima i (napose političkim) epizodistima, o najvećim djelima i najvažnijim dokumentima. Pokušali smo, dakle, prikazati kroatistiku kao cjelinu unatoč tomu što smo, sada više negoli na početku, svjesni njezine složenosti i što smo, priznajemo, bili nakani budućim čitateljicama i čitateljima, ponajprije onima u srednjoj školi, pružiti tek osnovne podatke o tisućljeću hrvatskoga jezika i književnosti, obavijestiti ga o vodećim imenima i nezaobilaznim djelima što izravno i neizravno svjedoče o jedinstvu hrvatskoga jezičnog, književnog i kulturnog prostora, ustrajno izgrađivana usprkos svim davnim i nedavnim teškoćama i zaprekama.
Međutim, već prva inačica abecedarija pokazala je da popis naziva, djela i, navlastito, imena umnogome premašuje opseg školskoga leksikona i upravo nuka na opširniju obradbu. Upustili smo se u nju svjesni da se iznevjerujemo svojoj prvotnoj nakani, ali istodobno uvjereni da će leksikon u ovakvome obliku, kao kroatistički vademecum, dobro poslužiti većemu broju korisnika: ponajprije učenicima, studentima i učiteljima, ali i svima drugima koje zanimaju hrvatski jezik i književnost. Od obilja gradiva koje smo u leksikonu obradili s imenima je (bilo) najviše dvojba, posebno s “našim dragim suvremenicima”. Dok je kod suvremenih jezikoslovnih kroatista koji djeluju u Republici Hrvatskoj primijenjen formalni kriterij dostignutoga zvanja pa su u leksikon uvršteni samo, djelatni ili umirovljeni, redoviti sveučilišni profesori i znanstveni savjetnici, s književnicima, književnim kritičarima i povjesničarima nije se moglo tako postupiti.
Pitali smo se kako pomiriti sve od začinjavaca i Marka Marulića do Zorana Ferića, od Bašćanske ploče do pisaca suvremenih uspješnica? Odgovor čitatelju nije teško pretpostaviti: teško, vrlo teško. Ipak, ako je tko izostao, nije to bilo naumice. Posebnu smo pozornost, i u književnosti i u jezikoslovlju, posvetili Hrvatima izvan Hrvatske, navlastito onima Što su poradi izrazito nepovoljnih političkih (ne)prilika u domovini godinama i desetljećima kao iseljenici, emigranti ili pripadnici hrvatske nacionalne manjine doprinosili i hrvatskomu jeziku i hrvatskoj književnosti, ali ih je “službena znanost” namjerno prešućivala. Mnogima od njih upravo će ovaj leksikon prvi odrediti mjesto u okrilju matice kojoj nedvoumno pripadaju.
Kroatistika je, poput drugih filologija, potkraj 19. st. podijeljena na dva u međuvremenu potpuno profilirana dijela, jezikoslovni i književnoznanstveni. Prvi je u leksikonu obradio Marko Samardžija, a drugi Ante Selak. Niz natuknica iz paleoslavistike, hrvatskoga glagoljaštva i hrvatske srednjovjekovne književnosti obradio je prof. dr. Stjepan Damjanović za što smo mu zahvalni jer je tako leksikon i potpuniji i, uvjereni smo, bolji. Korisnim napomenama zadužili su nas recenzenti dr. Slijepo Mijović Kočan i prof. dr. Ivo Pranjković koji je, k tomu, nesebično pripomogao oko oblikovanja nekoliko važnih natuknica iz sintakse te oko određenja doprinosa bosanskih franjevaca hrvatskomu jezikoslovlju i književnosti. Također, pozornu čitanju urednika knjige mr. Krešimira Mićanovića za jezikoslovnu kroatistiku i Mirjane Turudić za književnost dugujemo niz korisnih primjedaba i važnih poboljšica.
I na kraju: Kao i uvijek u predgovoru, autori zbore o tome što su htjeli i zašto su to htjeli. Sud o kakvoći rezultata toga htijenja prepuštaju čitateljstvu. I kritičarima. Dobronamjernima i onima drugima. (Iz predgovora)