- Autor: Matija Mato Škerbić
- Godina izdanja: 2021.
- Uvez: tvrdi
- Broj stranica: 300
- Cijena: €26,50 / 200,00 kn
- NARUČI
Kada govorimo o nečemu kao stoje filozofija sporta, onda ne možemo ne pitati se o kakvom se to začudnom spoju radi. Naoko, filozofija kao izrazito teorijska i naglašeno kontemplativna disciplina koja traži stalnu refleksiju nema nikakve veze s izrazito praktičnom i naglašeno tjelesnom ljudskom djelatnošću kao što je sport. Pa ipak, filozofija sporta već punih pedeset godina živi punim plućima, razvija se i raste. Ono čime se filozofija sporta bavi, može se izraziti trima fundamentalnim pitanjima.
Iz Uvoda
Prvo je pitanje – ujedno i najtemeljnije – što je sport? Ovo pitanje jest primarno pitanje kojim se počela baviti metafizika sporta, no tijekom, razvoja discipline ono postaje dio socijalne filozofije i nadasve etike, te vrlo recentno, i bioetike. Odgovori na njega idu u dva osnovna smjera – logički i etički (normativni). Tijekom razvoja discipline krenulo se od esencijalističkih i formalističkih shvaćanja sporta kao kompetitivne i izrazito tjelesne ljudske igre, a završilo u gledanju na sport kao na vrstu ljudske društvene prakse sa svojim inherentnim i intrinzičnim (ali i izvanjskim) vrjednotama.
Drugo je pitanje – što znamo o sportu? A povezano s tim, i pitanje – što trebamo znati o i u sportu? Uz dodatak: što i kako uopće (išta) možemo znati u i o sportu? Zatim, kakva je vrijednost i važnost spoznavanja i saznavanja u i o sportu? Naime, da bismo dobili što precizniji, a zapravo obuhvatniji odgovor na ovako postavljeno pitanje, koje zadire duboko u polje epistemologije, potrebno je sagledati sport kroz multidiscipliname naočale koje obuhvaćaju i povezuju ekonomiju i marketing, politiku i nacionalizam, tehnologiju i znanost, medicinu i genetiku, pravo i kriminalistiku, sociologiju i psihologiju, arhitekturu i dizajn… Ako govorimo isključivo o filozofiji, onda govorimo o filozofskim granama poput socijalne filozofije i filozofije politike, filozofije jezika i znanosti, feminističke filozofije i filozofije roda, fenomenologije i filozofske antropologije, filozofije uma i filozofske psihologije, te nadasve (filozofske) bioetike.
Treće je pitanje – kako prakticirati sport? I kako to činiti na moralan način? Kako biti moralan praktičar sporta? Pitanja su to koja završavaju u najpraktičnijoj filozofskoj disciplini – etici. Drugim riječima, pitanja su to koja traže izgradnju specifične etike sporta unutar koje se ponajprije promilija fundamentalna nepomirljivost participiranja u kompeticiji i težnje za moralnim djelovanjem. Na kraju, svaka etika sporta svoj kraj i budućnost za sport nalazi u bioetici sporta. Otprilike, kao stoje (tradicionalna) etika koja doživljava svoj vrhunac s Immanuelom Kantom, »zakazala« pred novim izazovima današnjice, posebice znanstveno-biotehnološkim i biomedicinskim razvojem i otkrićima te njihovom implementacijom, pa se kao nužna pojavila bioetika nudeći odgovore i orijentaciju za moderan svijet i čovjeka tako je i sa sportom. Za nove izazove sporta, koji su istovremeno već ovdje, ali i ispred nas, u budućnosti, etika (sporta) ne može ponuditi (sva potrebna) rješenja. Ona mogu biti iznađena jedino unutar interdisciplinarnog, multidisciplinamog i transdisciplinamog okvira bioetike (sporta).
Konačno, ono što filozofiju sporta kao takvu obilježava jest definitivno njezina propulzivnost i progresivnost, okrenutost praksi i praktičnom, te stalno ugođavanje prema aktualnim ritmovima razvoja sporta.
Krajnje i najfundamentalnije pitanje za filozofiju sporta, jednako kao i za svakog praktičara sporta, ali svakog tko želi razumjeti fenomen(e) sporta jest – zašto? Zašto i čemu sport uopće? Zašto ili zbog čega se ikada baviti sportom? Na kraju, što je to u sportu što uspijeva izazivati takvu pažnju, privući toliki broj ljudi, a posebice izazivati takve nevjerojatne emocionalne i duhovne učinke i stanja u čovjeku i kod čovjeka? Za autora je odgovor jasan i nedvosmislen – zbog intrinzičnih vrjednota sporta.
U ovoj knjizi autor će ponuditi odgovore na sva ovdje postavljena pitanja, ali i neka dodatna. Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja. U prvom poglavlju autor se posvetio odgovoru na temeljno metafizičko pitanje što je sport, ali i što su igra i igranje, kojem pristupa s dva aspekta – kroz pokušaje iznošenja jasne i nedvosmislene definicije te pokušaje preciznog konceptualiziranja i karakterizirala. U drugom poglavlju iznosi se povijest filozofije sporta kroz podjelu na tri faze te pokazuje ključne točke njezina razvoja kao discipline. Povezano s prikazom povijesnog razvoja, u trećem poglavlju, autor pokazuje ključnu ulogu Williama Johna Morgana. U četvrtom poglavlju autor daje ocrt etike sporta kao najvažnije podgrane filozofije sporta. Pritom donosi distinkciju između etike sporta i sportske etike, podjelu etike sporta na četiri tematska bloka (natjecanje, poboljšavanje sportaša, rod i spol, socijalna pitanja) te ključne točke razvoja, kao i mogućnosti daljnjeg razvoja. U petom poglavlju razmatra normativne teorije sporta koje praktičarima sporta pokušavaju pružiti normativno vodstvo u nastojanju za moralnim prakticiranjem sporta. Centralnim u ovom dijelu autor smatra razmatranje internih ili intrinzičnih vrjednota sporta kao onih koje treba sačuvati kada se prakticira sport. One su ono esencijalno sporta i ultimativni odgovor na svako pitanje »zašto sport?«. U šestom poglavlju autor razlaže i razmatra bioetiku sporta kao ključnu podgranu filozofije sporta za sadašnjost i budućnost sporta, koju demonstrira na nekoliko kompleksnih slučajeva u sportu poput korištenja dopinga, kiborgizacije sportaša te pitanja interseksualnosti i transrodnosti u sportu. U posljednjem poglavlju autor donosi kratak pregled stanja filozofije sporta u Hrvatskoj te razmatra mogućnosti njezina budućeg razvoja.
