• Autor: Luka Tomašević
• Godina izdanja: 2014.
• Uvez: tvrdi
• Dimenzije: 22.5 x 16.2 cm
• Broj stranica: 339
• Cijena: €33,20 / 250,00 kn
• NARUČI •
Bioetika je postala tema koju svakodnevno susrećemo, tema o kojoj je nužno imati barem osnovno znanje, ali i tema o kojoj se danas u svijetu možda i najviše raspravlja. O njoj raspravljaju osobe svih znanstvenih i neznanstvenih profila. O njoj se govori s religioznog, kulturalnog, filozofskog, pravnog, sociološkog, pa čak i političkog stajališta. Danas se već može reći da je to znak kako su ljudi i različita društva postali svjesni važnosti i ozbiljnosti bioetičke problematike u životu. I koliko god bioetika imala različitih pogleda (temelj integrativne bioetike) i stavova, ona uvijek ima jednu zajedničku točku koju zovemo život. Svi ljudi žele poštivanje života i svih njegovih procesa u bilo kojem razvojnom stupnju ili razdoblju. Ako se pođe od te činjenice, onda bi se svi mogli i morali razumjeti jer nikome ne bi smjelo biti dopušteno da podcijeni ili mijenja osnovni biološki zakon po kojemu se život rađa i odvija.Koji su danas najteži bioetički problemi, koji su izazovi i teme o kojima se najviše raspravlja? Kakvi su već doneseni zakoni koji se tiču bioetike (ili koji su u fazi donošenja) i njenih istraživanja? Je li bioetika prisutna u medijima i koliko, ili je možda zapostavljena? Što to znači za tu mladu znanost, a što za kulturu svijeta i pojedinih naroda? Kakav je stav prema ljudskom dostojanstvu i ljudskoj odgovornosti danas općenito u svijetu, a kakav među bioetičarima, posebice onima globalne bioetike? Europski parlament u Strasbourgu bio je protiv kloniranja ljudskih embrija za istraživanja i to je sigurno bio »veliki znak civilizacije koja se protivi biomedicinskom istraživanju za koje se činilo daje izgubilo osjećaj ‘ograničenja’«. Engleski znanstvenik John Barrow smatra daje najveće znanstveno otkriće upravo sposobnost otkrivanja vlastitog ograničenja: »Znanost postoji ukoliko postoje ograničenja na ono što je prirodno dozvoljeno.« Osjećaj ograničenja ukazuje i na ciljeve prema kojima usmjeravamo djela. U ovom slučaju to je znanstveno istraživanje i njegova primjena. Stoga današnja bioetika i naglašava bioetički aksiom o bioetičkoj ekumeni koja se može shvatiti kao očuvanje ekosustava, što uključuje i očuvanje samoga čovjeka. To nije ništa drago doli iskorak prema globalnoj bioetici koja je možda i nužna, ali koja nije dostatna jer ona želi zamijeniti sva etička pitanja i sama zaštititi život na Zemlji. U tom smislu nam je nužan jedan integrativni pogled na cijelu bioetičku problematiku. Kako smo već dobili filozofsko utemeljenje bioetike (A. Čović), kao i ono bioetičke ekumene (I. Cifrić), u ovoj knjizi želimo ukazati na dijalog između religije, razuma i zna- nosti. Valja naglasiti da bioetiku gledamo iz perspektive teologije, razuma i znanosti koji jesu i moraju biti u stalnom dijalogu. Naša teologija je kršćanska teologija. Kršćanstvo nas uči daje Bog stvorio svijet i čovjeka i daje sve stvoreno prepustio čovjekovoj upravi. Bog čovjeku nije dao nikakav radni program, nego razum i slobodu da sam pronalazi i slijedi zakone i oblike života. Čovjek je tako dio svijeta, u njemu se otkriva i razvija, te je shvaćen kao sustvoritelj {concreator). Čovjek je »odgovoran« za svoj svijet i život u njemu i pozvan je da ih usavršuje i razvija. U tom smislu kršćansko spasenje obuhvaća ne samo spa-senje pojedinca nego i spasenje čovječanstva i čitavoga svijeta (kozmosa). Na toj činjenici počiva moralna odgovornost djelovanja u svijetu, koja nadilazi osobni bitak te prerasta u odgovornost kozmičkih razmjera i seže sve do granica ljudskosti. Opojni je zanos znanstveno-medicinskog razvoja šezdesetih godina prošloga stoljeća stvorio svijest da čovjek smije sve što može, ali taj isti čovjek na početku trećeg tisućljeća to postavlja pod znak pitanja. Tu je i drago pitanje: Je li sve ono što je tehnički moguće ujedno i moralno dobro? Istina, naše razdoblje je uz pomoć znanosti i medicine stvorilo mogućnosti za bolji i kvalitetniji život na mnogim područjima. Međutim, toliko priželjkivani razvoj i napredak pretvorio se u nešto ubojitoga, razarajućega i zastrašujućega. Tako svakim danom sve više raste nova spoznaja: što se više može, veća je i odgovornost. Ta svijest odgovornosti možda kod mnogih još i nije dovoljno dozorila. Zapravo, čovjek se prema životu i svijetu odnosi uglavnom onako kako ga shvaća. Stoga na integrativnu bioetiku spada i dužnost ne samo sagledavanja svih problema nego i volja da nešto poduzme kako bi se ti problemi barem umanjili. Kao prvo, nužno je istaknuti daje pravilno ponašanje prema životu nemoguće bez odgovarajućeg stava i ponašanja svih ljudi i njihovih kultura. Put kojim se to postiže ide preko odgoja i obrazovanja, ali i kroz niz dragih djelatnosti koje su u tijesnoj vezi s društvenom sredinom. Dakako da religija u tome procesu igra veoma važnu ulogu. (Iz predgovora)
