Jezikoslovna promišljanja

Nakladnik: • Godina izdanja: 2001. • Biblioteka: CROATICUM, Miro Kačić

 

 

•  Autor: Miro Kačić
•  Godina izdanja: 2001.  
•  Uvez: meki
•  Dimenzije: 21.8 x 15.8 cm  
•  Broj stranica: 199
•  Cijena: rasprodano  •

 

Uvodna slova

Knjiga koju čitatelj(ica) upravo drži u rukama, iako zamišljena prije samo godinu dana kao presjek jezikoslovne djelatnosti svoga autora prof. dr. Mire Kačića u zadnjih osam-devet godina, igrom sudbine izlazi kao postumni sažetak njegove stručne i ljudske zauzetosti oko općega jeziko­slovlja i u vezi s hrvatskim jezikom.

Ovdje skupljeni radovi mogu se tematski razvrstati u tri skupine. Prvu čine prinosi općemu jezikoslovlju, napose matematičkoj lingvistici, ogranku jezikoslovlja oko čijega je promicanja njihov autor ustrajno na­stojao još od kraja osamdesetih godina već prošloga stoljeća i svoje diser­tacije o teoriji skupova i jezikoslovnoj raščlambi, a tim se područjem naj­češće kretao i u svojoj sveučilišnoj karijeri (»Jezični znak kao matematičko-logička relacija«, »Matematička lingvistika«).

Drugoj skupini pripadaju radovi što stoje na razmeđi općega jeziko­slovlja i jezikoslovne kroatistike pripadajući i jednomu i drugomu pod­ručju. U tima radovima autor, mjestimično s odveć žara, nastoji na dru­gačiji način protumačiti i prikazati neke od unutarnjih odnosa u hrvat­skome jeziku koje je, za nj »tradicionalno«, hrvatsko jezikoslovlje već uočilo i opisalo (»Hrvatski glagolski sustav«, »Ishodišni jezični oblici /is­hodišnici/: nominativ i infinitiv«, »Leksija i zamjenice«). Činjenica da se pritomu najopširnije i najčešće oslanjao na spoznaje i tekovine francus­koga strukturalističkoga jezikoslovlja nekako je očekivana, pa i razum­ljiva, imaju li se na umu sva ona ljeta koja je Miro Kačić proveo u Fran­cuskoj.

Trećoj skupini pripadaju radovi u kojima se autor hvata u koštac s političkom himerom zvanom hrvatskosrpski (srpskohrvatski) jezik koju razuđuje uz pomoć lingvističkih i sociolingvističkih argumenata različite uvjerljivosti i prihvatljivosti. Može se pretpostaviti da će upravo ti radovi, ponajprije članak »Zašto hrvatski ne može nikako biti hrvatskosrpski«, pobuditi zanimanje čitatelja koji profesionalno nisu vezani uz jezikoslov­lje i jezikoslovnu kroatistiku, ali ih zanima sve u vezi s vlastitim (stan­dardnim) jezikom. A isto se smije pretpostaviti i za članak »Postoji li hrvatsko jezično pravo?«, što je i sam autor posredno sugerirao objav­ljujući ga u tjedniku za kulturu i književnost a ne u uskostručnoj pu­blikaciji.

Četrnaest radova skupljenih u ovu knjigu objavljeno je u vremenskome rasponu od gotovo jednoga desetljeća u različitim stručnim pri­godama. Korisno je čitatelja (čitateljicu) upozoriti na tu činjenicu jer upravo ona objašnjava neka mjestimična ponavljanja koja izdavač nije uklanjao očito opravdano želeći očuvati njihovu izvornost (dokumen­tarnost).

Spominjem na kraju da je Miro Kačić nastojao oko oblikovanja pre­poznatljiva vlastitoga idiolekta očitujući pritomu sklonost hrvatskoj jezič­noj (leksičkoj) starini i jezičnomu (tvorbenomu) stvaralaštvu, što je naj­vidljivije u članku o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti hrvatskoga jezika, iz čega se uz nešto truda može odčitati potpora tvrdnji koju je iznio u jednome novinskome intervjuu, gdje uz ostalo kaže: »Poimanje svijeta i života presudno je vezano uz jezik.« A kod njega i uz jezikoslovlje, do­dajemo ovdje.

U Zagrebu, 2. rujna 2001.

Marko Samardžija