• Autor: Valerije Vrček
• Godina izdanja: 2010.
• Uvez: tvrdi
• Dimenzije: 21 x 14 cm
• Broj stranica: 179
• Cijena: €13,30 / 100,00 kn
• NARUČI •
Pravo na bavljenje pitanjima koja proizlaze iz pojave i primjene genetski modificiranih organizama ne pripada samo prirodnim znanostima. »Slučaj GMO« obilježen je, opterećen i impregniran različitim drugim kontroverzama: političkim, društvenim, ekonomskim, religijskim, bioetičkim… Nasilno je ignorirati sve te stvarnosti i reducirati cjelovitost pristupa na tek jednu znanstvenu disciplinu. U tom se otimanju kompetencija posebno ističe molekularna biologija, perjanica modernih znanosti čiji su nositelji često skloni locirati konačna rješenja (i istine) pomoću metode rekombinantne DNK. Laboratorijska napast, kojom se jednodimenzionalni niz nukleotida pretvara u ključ za definiranje i razumijevanje života, poprima svoj novi oblik: genetska modifikacija tog informacijskog niza predstavlja se čovječanstvu kao precizna i efikasna korekcija za sve pogreške dosadašnjeg razvoja u području prehrane, zdravlja i zaštite okoliša.
Svojom agresivnom penetracijom u područje »svjetovnog« i »laičkog«, biološke znanosti izazivaju otpor javnosti. Svojim koketiranjem s transcendentnim i besmrtnim i svojom neutemeljenom ekstrapolacijom fizičkog/fizikalnog u područje filozofskog, izazivaju prigovore kolega iz društvenih i humanističkih znanosti. Konačno, svojim »divljim brakom« s biotehnološkom industrijom izazivaju nepovjerenje ljudi u čistoću i neovisnost fundamentalnih znanstvenih istraživanja. Poreznim obveznicima postaje sve jasnije da novac koji ulažu u rad sveučilišta i znanstvenih instituta konačno završava (GMO-istraživanja kao vektor za horizontalni transfer dolara) na računima dioničara biotehnoloških kompanija.
Zbog osjećaja (nad)moći i intelektualnog samozadovoljstva pojedini se znanstvenici ponašaju kao vlasnici istine i prisvajaju monopol nad interpretacijom i definicijom razvoja. Genetski modificirani organizmi znakom su jednakosti pridruženi napretku. Bez obzira što se drugi, eventualno, ne slažu niti prihvaćaju nametnutu viziju (ili jednadžbu) tog razvoja. Vlasnici istine ne tumače samo rezultate istraživanja (uporabno znanje), već privatiziraju pojam i sadržaj vrijednosti tih otkrića (orijentacijsko znanje). Posljedica je takve »uske perspektive« medijski, politički i znanstveni kaos koji se stvara oko »slučaja GMO«. Pozornica je kontaminirana napetostima, isključivostima, mitovima, obećanjima, bijesom, vjerom i sumnjom. Prigovori postaju histerični, a nova otkrića euforična. Susreću se i sukobljavaju ekstremi; dok jedni vide GMO kao sjeme nade, drugi ga vide kao sjeme obmane i uništenja; panaceja u viziji jednih postaje apokalipsa u viziji drugih.
Očigledno je potreban drukčiji pristup »slučaju GMO« u kojem se njeguje dijaloški susret, uvažavanje različitih stajališta, ali i poticanje svakog pokušaja koji konačna rješenja izvlači iz blokade jednoumlja i predaje u ljudski prostor gdje će pošteni kompromis ili referendum biti važniji od dokaza opterećenog znanstvenom kontroverzom. (Iz uvoda)
